Srce sedmogodišnjeg Davuda Đulića iz Bužima prestalo je da kuca u petak, a dženaza i ukop su obavljeni jučer.
On je ukopan na mezarju Zaradostovo.
Iza njeg su ostali otac, majka i mlađi brat.
– Bilo mu je ime Davud, taj plemeniti dječak velikog srca čije ime znači voljen. Beskonačno si voljen, Džennete moj, vole te mama, babo i braco. Zauvijek će ostati u našim srcima – objavila je majka dječaka.
Kako je objavljeno na društvenim mrežama dječak je izgubio bitku s opakom bolešću.
– Zlatni je septembar – mjesec podizanja svijesti o dječijem raku… No bitku za život i utrku s ovom opakom bolešću, ovog teškog septembra je izgubilo jedno maleno biće, jedan cijeli mamin i babin svemir, njihov svijet i stariji sin, stariji braco… Riječi inače jesu moje oružje, ali danas nijedna riječ ne može opisati tugu, bol i emocije koje su nadvladale i savladale svaku logiku, svaki smisao. Ipak, ne mogu reći da život nema smisla, jer On zna zašto i kako, kome i kada, On određuje sudbinu svih nas..
Svjesni smo prolaznosti života i da je ovozemaljski život samo put do onog ljepšeg, boljeg i pravednijeg..ali opet, boli. Boli odlazak malenog bića koje je tek počelo živjeti. Boli bespomoćnost i tuga koju osjećamo prema najbližima, kada im ne možemo pružiti utjehu… Ostala je prazna i jedna sarajevska školska klupa, jedan đak prvak je ostavio sve tuge i boli koje su ga prebrzo odvojile od njegovih najvoljenijih.
Ostala je uplakana i slomljena jedna mama, ponosna što ga je imala za sina ovih sedam godinica. Moja Vernesa. Moja najbolja, najiskrenija, ona koja me poznaje bolje od svih, ona koja više nikada neće biti ista osoba. Dovim da im dragi Allah dž.š. podari sabur i strpljenje da zajedno prevaziđu ovu tugu i bol,a vjera u duši je ta koja će ih održati na životu, za svog malenog Ishaka..
Tamo sad ne boli. I ljepše ti je..i s osmijehom ćeš dočekati svoje roditelje, u Džennetu, inšAllah. Davud.. 06.09.2017/20.09.2024. – napisala je jedna prijateljica ove porodice.
