U ljeto ove godine navršavaju se tri godine od dolaska Christiana Schmidta na poziciju visokog predstavnika u BiH. Sve to vrijeme predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik nije prihvatio Schmidta kao visokog predstavnika, no uprkos verbalnom odbijanju, itekako je prihvatio mnoga pravila OHR-a.
Uprkos činjenici da se Dodiku sudi u Sudu BiH zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika i uprkos omalovažavanju funkcije OHR-a, stiješnjen sankcijama, blokadama računa, usvajanju entitetskog izbornog zakona, lider SNSD-a bez mnogo dvojbe daje znakove povinovanja Schmidtovim odlukama.
Iako je tvrdio da u slučaju da visoki predstavnik nametne tehničke izmjene izbornog zakona, on neće učestvovati na izborima po tom zakonu, situacija na terenu je nešto drugačija. Činjenica je da je Narodna skupština RS-a donijela entitetski izborni zakon, ali on još nije stupio na snagu jer je klub Bošnjaka pred Vijećem naroda entiteta uložio veto na zaštitu vitalnog interesa.
Nakon odluke u tom tijelu zakon bi trebao stići i na Ustavni sud RS-a. Ta procedura u ovom trenutku je Dodikova izlazna karta pred svojim biračkim tijelom, kojem poručuje da ne može organizirati izbore po entitetskomizbornom zakonu jer nije stupio na snagu, a kada se cijeli proces završi vjerovatno će biti kasno. Stoga će Dodik na izbore po Schmidtovom zakonu.
No, da je Dodik doista toliko odvažan da u djelo provede svoje ranije prijetnje sa entitetskim izbornim zakonom, ne bi se toliko obazirao na rokove. Jer, hipotetički Dodik bi u entitetskom izbornom zakonu mogao definisati kada je dovoljno da se izbori raspišu, kada i na koji način da se održe.
Ovakve Dodikove poruke govore da je usvajanje entitetskog izbornog zakona bio politički trik koji je trebao poslužiti za jačanje pregovaračke pozicije za neka druga pitanja. Sankcije i finansijska situacija pokazuju da je Dodik u velikim problemima i da nema dileme kada treba izaći na izbore, kao i da nema hrabrosti sprovesti u djelo svoje prijetnje.
