Posljednje izjave, koje je dao u kontekstu činjenice da HDZ zajedno sa SNSD-om već nekoliko mjeseci uskraćuje kvorum na sjednicama Doma naroda, sugerišu da u tom licemjerju prelazi i u otvorenu bahatost.
“Mislim da sazivati sjednice da bi se neko prozivao iz Parlamentarne skupštine da nije došao je besmisleno. Mi smo se dogovarali da zakažemo jednu sjednicu, potencijalno 20. novembra, i definisali datum kad svi možemo biti. Zašto se ciljano ovako zakazuju sjednice, ne znam. Kolega Ademović je rekao da se sve radi u skladu s poslovnikom. Ja mu mogu samo reći ‘pa eto, održavaj sjednice u skladu s poslovnikom’. Niti ima kolegija, niti ima Doma naroda. Niko ništa ne blokira”, rekao je Čović nakon što su delegati HDZ-a i SNSD-a svojim nedolaskom blokirali rad Doma naroda.
Ovakve izjave bi bile sasvim uredu kada bi se izrekle van konteksta rada Doma naroda u ovom sazivu, i kada bi se zanemarile prethodne dvije godine.
Čovićeve izjave u međusobnoj zavadi
Za Čovića aktuelno ponašanje delegata HDZ-a, među kojima je i on, i SNSD-a nije blokada, ali je sličnu situaciju iz prethodne godine, kada su akteri bili na drugoj strani, vrlo često nazivao upravo tako.
Na proljeće 2024. godine, delegat SDS-a u Domu naroda Želimir Nešković je predstavio svoj prijedlog Zakona o Ustavnom sudu BiH, kojim bi se eliminisale strane sudije te kojim bi se uvelo nacionalno glasanje.
Kada je ovaj prijedlog došao na dnevni red sjednice Doma naroda, delegati iz Kluba Bošnjaka su se usprotivili, nazvavši ga neustavnim, te su odlučili blokirati rad ovog tijela rušenjem kvoruma sve do oktobra prethodne godine, kada ga je Nešković povukao.
U više navrata, Čović je, i kad ga za to nisu pitali, ovo djelovanje Kluba Bošnjaka nazivao blokadom.
“Jučer je održana sjednica Doma naroda i nadam se da ćemo u narednih desetak dana nastaviti sa redovnom sjednicom i pokušati realizovati sve tačke koje su stajale zbog blokade Kluba Bošnjaka u posljednjih šest mjeseci.”, reći će Čović 10. oktobra 2024. godine, kada je tema bila sastanak tada još uvijek aktuelne koalicije na državnom nivou.
Par mjeseci ranije, odnosno u junu iste godine, Čović je ponovo odlazak delegata iz Kluba Bošnjaka tokom sjednice nazvao blokadom.
Međutim, teško je naći razliku između toga što su radili iz Kluba Bošnjaka tokom tog perioda i onoga što trenutno rade delegati iz HDZ-a i SNSD-a.
Jedina razlika je u tome što su delegati iz Kluba Bošnjaka na pojedine sjednice dolazili, gdje su tokom rasprave od dnevnom redu govorili da će ostati na sjednici ako se sporni prijedlog povuče. Kada se nije povlačio, tada su napuštali sjednicu i samim tim blokirali rad Doma naroda.
S druge strane, delegati HDZ-a i SNSD-a čak ni ne dolaze na zasjedanja, mada treba reći da je rezultat isti – potpuna blokada rada Doma naroda.
Ironični pozivi na dogovor
Čović svoje licemjerstvo iskazuje i po svojim komentarima vezanim za “dogovor u Kolegiju”, gdje sugeriše da nisu SNSD-ovi i HDZ-ovi delegati krivi za blokade, već predsjedavajući Ademović koji “saziva sjednice bez dogovora.”
Ovo je nevjerovatno ironična izjava kada uzmemo u obzir da su Čović i Nikola Špirić iz SNSD-a tokom prethodnih godinu i pol, koliko su njih dvojica proveli na mjestu predsjedavajućeg, potpuno ignorisali Ademovića u svom djelovanju.
Mimo Ademovića su Čović i Špirić sazivali sjednice, sastavljali dnevni red, te provodili samovolju na zasjedanjima, uz potpuno zanemarivanje Poslovnika rada Doma naroda na koji se sada, ironično, pozivaju.
Dakle, dok su on i njegov politički saveznik, kao predsjedavajući, imali moć zakazivanja sjednica i kontrolisanja rasprava na samim sjednicama, za Čovića riječ “dogovor” nije imala težinu. Kada je moć u rukama koje nisu u skladu s njegovim željama, za Čovića je “dogovor” preduslov da bi se delegati uopšte pojavili na sjednicama.
Zaštita SNSD-a kao “interes hrvatskog naroda”?
Naravno, Čovićevo licemjerstvo nije neobično ili iznenađujuće, ali je, u kombinaciji s bahatošću koju lider HDZ-a iskazuje u prethodnom periodu, postalo ključni dio njegovog političkog djelovanja.
Stvari koje su vrijedile prije samo godinu i po više ne vrijede, a mijenjaju se i definicije riječi i stanja po potrebi, a da stvar bude zanimljivija, Čović to radi suštinski u odbrani interesa svog koalicionog partnera.
Jednostavnije rečeno, Čović ovo radi primarno da od smjena spasi svoje političke saradnike iz SNSD-a, što se teško može spojiti s interesima hrvatskog naroda koje često naglašava da svojim djelovanjem brani.
Izvjesno je da će SNSD i HDZ nastaviti sa svojim blokadama te da će svakodnevno insistirati da one to nisu, bez obzira što su slične situacije u jako bliskoj prošlosti upravo tako identificirali, a na kraju će saziv ovog Doma naroda BiH svoj mandat završiti s dvije izgubljene godine.
