Među devet zvanično proglašenih narodnih heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata Bosne i Hercegovine, jedno ime posebno odjekuje – Izet Nanić. Rođen u Bužimu, ovaj skromni, a briljantni vojni komandant upisao se u kolektivno pamćenje naroda kao utjelovljenje otpora, časti i domoljublja.
Kao komandant 505. viteške bužimske brigade, Nanić je vodio jednu od najuspješnijih jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njegova taktička genijalnost, sposobnost da predvidi poteze neprijatelja i momentalno donese ključne odluke – činili su ga jedinstvenim vođom kakvog rat rijetko pamti.
General Ramiz Dreković, jedan od najviših zapovjednika Armije RBiH, ovako je govorio o njemu:
„Izet Nanić je u svakom trenutku imao ideju kako da nadmudri agresora… To je visprenost za borbu koja se ne uči na akademijama, nego se nosi u krvi… To je vojnička nadarenost koju su imale samo rijetke vojskovođe u historiji.“
I zaista, operacije poput „Munja“ i „Breza“, koje je Nanić vodio s nevjerovatnom preciznošću i hrabrošću, danas bi s punim pravom mogle biti predmet proučavanja na svjetskim vojnim akademijama. Njegov instinkt, odlučnost i ljubav prema domovini učinili su da Bosna i Hercegovina zauvijek pamti njegovo ime.
Nažalost, komandant Nanić je poginuo 5. augusta 1995. godine, dan uoči ulaska svojih snaga u Bosanski Petrovac, kao žrtva izdajničkog metka u jeku uspješne ofanzive. Njegova smrt ostavila je duboku ranu, ali i zavjet – da se nikada ne zaboravi onaj koji je branio narod srcem, umom i oružjem.
Danas, više od dvije decenije nakon njegove pogibije, Izet Nanić je ne samo ratni heroj, već moralna vertikala i simbol istinske borbe za slobodu.
Njegova slika na Ćorkovači, nastala u ljeto 1995. godine, danas stoji kao tihi svjedok jedne epohe – epohe viteštva, otpora i vjere u državu.