Po dolasku autobusa na destinaciju, migranti su pohitali prema šumi, dok su se neki stacionirali na livadi i pruzi, paleći vatru i čekajući Crveni križ da im donese hranu i piće. Šuma, kako smo čuli na terenu, nova je nada mnogima od migranata da ponovo krenu prema Bihaću ili Velikoj Kladuši.
Abdulhalek, sedamnaestogodišnjak iz Maroka navodi kako je krenuo prema Španiji i da je to njegov konačni cilj, međutim sad, kakva je situacija, cilj mu je doći do Sarajeva. Navodi kako nema dokumenata i da već godinu dana putuje, a ovu rutu, koja je mnogo teža i duža nego naprimjer ruta preko Gibraltara, izabrao je jer svi tako idu! On kaže da su tri opcije za njih: Sarajevo, Bihać i Kladuša, a na pitanje šta će tamo ako ne mogu preko granice, odgovor je uvijek isti – čekati!
Od jutarnjih sati u toku je ova akcija pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona koja za cilj ima dislokaciju migranata iz Bihaća i Cazina, a granica s manjim bh.entitetom za sada je osigurana policijskim snagama naše općine koji 24 sata bdiju i osiguravaju područje, kao i specijalcima, a policajci RS-a stoji u pripravnosti.
Beznađe koje se prostire ovim poljima, tih nekoliko stotina ljudi koji su svugdje sem tamo gdje žele biti, policijski resursi i ljudstvo, koje je već nekoliko godina, a pogotovo ovih zadnjih mjeseci pandemije zajedno sa migrantskom krizom, već umorno i konstantno u pokretu te mještani koji žive na tom području, u strahu i dvadesetčetverosatnom oprezu, podsjeća na pojedine filmove ratnih dešavanja pa i našu stvarnost od prije četvrt stoljeća.
”Ovo je samo vodu hladi, vodu vari” – kaže mještanin Fehim Šertović, koji navodi da već četiri godine živi u strahu i apeluje na vlasti da rješavaju ove nemile situacije, jer ovo više nije život!
Izvor: krupljani.ba