Iz lične borbe jedne majke nastala je priča koja danas mijenja živote više od hiljadu porodica. Ines Kavalec, osnivačica Udruženja „Dajte nam šansu“, svoju životnu nedaću pretvorila je u snagu, bunt i sistemsku borbu za prava porodica koje su godinama bile prepuštene same sebi.
Njen sin Daris preminuo je prije tri godine, ali njegova životna priča ostala je temelj njenog djelovanja.
– Ja uvijek kažem: ono što vas ne ubije, to vas ojača. Svaka nedaća u mom životu, ja je radije zovem izazovom, bila je neki moj „penicilin“ da nastavim jače i bolje. U meni se probudio glas da se nešto mora mijenjati – započinje svoju priču Ines Kavalec za “Avaz”.
Unutrašnja borba
Prvih pet godina Darisovog života, kako kaže, bile su najteže – prije svega zbog njenog unutrašnjeg neprihvatanja i straha od nepoznatog.
– Kao roditelj djeteta s teškoćama u razvoju, vi ste doslovno prepušteni sami sebi. Ne postoji sistem koji vas vodi, koji vam objasni šta dijagnoza nosi, koja su vaša prava i kako dalje. Roditelji informacije razmjenjuju između sebe i tako pokušavaju organizovati život – govori ona.
Priznaje da je najveća borba bila ona sa samom sobom.
– To je bilo pet godina moje unutrašnje borbe da prihvatim da je moje dijete drugačije. Da možda neće govoriti sa mnom onako kako sam zamišljala. Da neće ostvariti ciljeve koje svaki roditelj priželjkuje svom djetetu. To je proces koji boli – iskreno kaže.
U toj tišini i borbi rodio se bunt.
– Osjetila sam da sistem mene kao majku, kao ženu, kao članicu društva – ne prepoznaje. Ne prepoznaje ni moju porodicu, ni bilo koju drugu porodicu koja ima dijete s teškoćama u razvoju. I tada sam odlučila da se nešto mora promijeniti – ističe Kavalec.
Ideju je podijelila s nekoliko roditelja s kojima se družila dok su im djeca boravila u školi “Vladimir Nazor”.
– Rekla sam im da je vrijeme da osnujemo udruženje koje neće brinuti samo o djeci, nego o porodici u cjelini. Roditelji su se odmah složili i tako je sve krenulo – prisjeća se.
Tako je nastalo Udruženje simboličnog naziva “Dajte nam šansu”.
– To nije molba. To nije patetika. To znači – dajte nam priliku pa ćete vidjeti da vrijedimo. Da nismo teret društvu. Da možemo doprinositi ako nas sistem prepozna i zakonski podrži – naglašava Ines.
Hiljadu porodica
Danas Udruženje broji 1.030 porodica koje koriste njihove usluge.
– Naglašavam porodica, jer podrška nije namijenjena samo djetetu s teškoćama u razvoju. Naše usluge su dostupne svakom članu porodice. Nama su, možda će grubo zvučati, ali mnogo važniji roditelji – kaže ona.
Iz vlastitog iskustva zna zašto.
– Ako imate mentalno i fizički zdravog, jakog roditelja koji je prihvatio da živi drugačiji život, onda će taj roditelj biti dobar i djetetu s teškoćama, ali i ostaloj djeci. Ako roditelj nije prihvatio dijete, on neće uzeti ni ono što mu sistem nudi. Zato je važno da roditelj stoji čvrsto na zemlji, da je osnažen – poručuje.
Iako je izgubila sina prije tri godine, Ines kaže da njena borba nije prestala.
– Daris je bio i ostao moja najveća snaga. Sve što radim, radim i u njegovo ime. On me naučio šta znači bezuslovna ljubav, ali i koliko je važno da se borimo za promjene – zaključuje.
Njena priča nije samo priča o gubitku, već o hrabrosti da se lična bol pretvori u pokret koji danas pruža podršku hiljadama drugih porodica
Izgubila sam sina, ali nisam odustala – njegovu ljubav pretvorila sam u borbu za hiljade drugih porodica – ističe Ines.
