Dok većina kantona u Federaciji BiH bilježi ozbiljan demografski pad, vlasti u Županiji Zapadnohercegovačkoj (ŽZH) koriste priliku da se pohvale pozitivnim trendovima. Premijer ŽZH Predrag Čović i gradonačelnik Ljubuškog Vedran Markotić slavodobitno su istaknuli kako je upravo njihova županija jedina u Federaciji s pozitivnim prirodnim priraštajem – kao da to briše stvarnost ostatka zemlje u kojoj sela ostaju pusta, a autobusi za Njemačku puni.
U ponedjeljak je Ljubuški posjetio i ministar demografije i useljeništva Republike Hrvatske Ivan Šipić, koji je dodatno potpalio atmosferu euforije poručivši kako „u ovom dijelu BiH imamo ono o čemu mnogi sanjaju – pobjedu života nad smrću“. No, iza velikih riječi i najava o milijunima eura pomoći za vrtiće i igrališta, ostaje pitanje – pomaže li se stvarno cijeloj BiH, ili se radi o dobro upakovanom političkom marketingu?
Šipić je najavio da će njegovo ministarstvo iz Hrvatske izdvojiti milion eura u rebalansu budžeta za projekte usmjerene prema djeci i porodicama u BiH, s planovima da ta podrška naraste na dva miliona eura sljedeće godine. Lijepo zvuči, ali ostaje nejasno po kojim kriterijima će se ta sredstva raspoređivati – ravnomjerno, ili “po podobnosti”?
Hvalospjeve nije štedio ni gradonačelnik Markotić, koji je objavio kako je broj rođenih u posljednje dvije godine porastao s 750 na preko 1000, pri čemu je prošle godine zabilježeno 1008 novorođenih. – Cilj je stvoriti uslove za još bolje rezultate – rekao je, iako nije precizirao na koji način će zadržati mlade porodice kad broj zaposlenih, plata i stambena sigurnost ostaju isti.
Premijer Čović naveo je čitav niz postojećih mjera – od pomoći za treće dijete, besplatnih udžbenika, do podrške majkama – ali sve to djeluje kao izuzetak koji potvrđuje pravilo: bez sistemskih mjera na državnom nivou, izolovani uspjesi neće zaustaviti opći pad.
Najavljene su i investicije u infrastrukturu – vrtiće, škole i igrališta – ali bez konkretnih garancija da ta mjesta neće ostati prazna za deset godina, ako mladi nastave odlaziti u zemlje gdje „pobjeda života“ nije samo politička fraza.
I dok ŽZH zaista pokazuje znake demografske stabilnosti, pravo pitanje je: zašto cijela Federacija i država BiH ne uče iz tog modela? Ili je model neponovljiv jer zahtijeva političku i etničku homogenost, finansijsku podršku iz Hrvatske i medijski aparat koji zna kako od svake bebe napraviti naslovnicu?
U državi koja gubi više stanovnika nego što ih dobiva, slavlje zbog jednog izuzetka zvuči više kao samohvala nego kao razlog za istinsku nadu. Jer demografski spas neće doći iz Ljubuškog – već iz sveobuhvatne i poštene državne strategije, koje još nema ni na vidiku.