1. Prošlo je nešto više od godinu dana od vašeg preuzimanja gradonačelničke dužnosti, kako bi ste opisali godinu iza vas?
Mislim da se radi o periodu u kojem su se mnogi procesi i tokovi bitni za naš grad pokrenuli u pozitivnom smjeru. Grad je izašao iz raznoraznih kriza i pokrenuo se jadan novi zamah, uspjeli smo nametnuti i narativ potreba Krajine u fokus viših nivoa vlasti, a pred nama su tek veliki projekti koji će proizaći kao rezultat toga.
Sa ličnog stanovišta, sigurno se radi o najintenzivnijih godinu dana moje radne karijere. Međutim, smatram da su ljudi mojih godina, pogotovo oni koji su preuzeli odgovorne javne funkcije, dužni dati svoj maksimum svakog dana mandata koji nam je povjeren, kako bi našu sredinu danas napravili boljom bar za jedan stepen nego jučer. Kao i u svakom drugom poslu, za to su potrebni jasno postavljeni dugoročni i kratkoročni ciljevi, te je potrebno svaki dan intenzivno raditi na njihovoj realizaciji.
2. Kako je biti u ulozi gradonačelnika?
Za mene je to više poziv nego posao. Postoje mnogo plaćeniji a lakši poslovi, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru. Dakle, to ne može biti motiv. Mislim da je pozicija grado/načelnika sigurno najzahtjevnija pozicija u javnom i političkom životu u našoj zemlji. Dijapazon poslova gradonačelnika grada kakav je Bihać seže od mjesne zajednice ili čak rješavanja pojedinačnih ličnih problema građana, sve do Federacije i države, pa i diplomatije itd. Svaki dan je prekratak za sve ono što trebate uraditi i vrlo je malo slobodnog vremena. Jednostavno počnete živjeti taj posao, a on traži mnogo rada i odricanja, ali i razumijevanja od strane porodice. Ipak, na kraju tu je satisfakcija kada uspijete postići ili uraditi nešto važno za svoj grad i građane, nešto što će ostati našoj djeci i generacijama iza nas.
3. Na poziciju gradonačelnika došli ste iz sfere nauke i privatnog biznisa. Kakvi su vaši utisci glede javnog sektora?
Za svakog ko dolazi iz svijeta privatnog biznisa javni sektor je trom, spor i komplikovan. Zbog toga ljudi koji dođu iz privatnog u javni sektor, zbog nepoznavanja propisa, često upadnu u zamku da stvari lome preko koljena i to obično na kraju ne završi dobro. Ja sam imao sreću, pored toga što sam pravnik po struci, da sam jedan period prije gradonačelničke pozicije proveo u Gradskom vijeću i usko sarađivao s bivšim gradonačelnikom, pa mi taj svijet nije stran. Državna uprava je svijet za sebe i generalno jeste troma, spora, često i neefikasna. To nekad frustrira, ali ne zbog ljudi koji tu rade, nego zbog propisa i zakona koji su tako postavljeni, a kojih se moramo pridržavati. U takvim okvirima, samo motivacijom i dodatnim ličnim angažmanom, te uvođenjem novih metoda rada, možete malo ubrzati taj kotač.
4. Odajete dojam aktivnog gradonačelnika, odnosno da ste dosta toga u kratkom roku pokrenuli i započeli. Šta bi ste izdvojili?
Zaista je mnogo toga je na čemu trenutno radimo, pa ću se osvrnuti samo na infrastrukturu jer je to inače top tema. U ovoj godini planirano je i izdvojeno preko 10 miliona KM za infrastrukturne projekte u mjesnim zajednicama. Ovdje ih definitivno ne mogu sve pobrojati, ali mogu reći da su za dosta njih već potpisani ugovori, a dinamika radova ovisit će od izvođača, dok su za neke tenderske procedure još uvijek u toku. Moram reći da Zakon o javnim nabavkama zaista nekad jeste prepreka efikasnoj realizaciji projekata, pa se neki od njih prenesu u narednu godinu, ali je bitno da se na koncu urade.
Od kapitalnih projekata svakako bih izdvojio izgradnju sportsko-rekreativnog bazena Prekounje za koji ćemo uskoro raspisati tender, za atletsku stazu na stadionu također, pomoćni nogometni teren s umjetnom podlogom već se radi, tereni na stensu također. Tender za pozorišnu salu KC-a nam je pao već dva puta, ali ne odustajemo, raspisat ćemo ga ponovno. Za izgradnju drvenih mostova preko Amerikančevih otoka već imamo potpisan ugovor i očekujemo skori početqk radova. Zgrada za socijalno stanovanje CEB u Ribiću je završena, a sigurna kuća je u finalnoj fazi. Radit ćemo i dvije obaloutvrde – u centru grada i Pokoju (u sklopu aktivnosti prevencije od poplava op.a.). Odluku o proglašenju javnog interesa za saobraćajnice na Ceravcima delegirat ćemo na narednu sjednicu GV, a zatim krenuti u eksproprijaciju zemljišta.
Ove godine krenut će i nekoliko značajnih projekata Cesta FBiH na području Bihaća, ali o tome možemo drugom prilikom razgovarati, zajedno sa Izvršnjim direktorom za tehničke poslove Cesta FBiH.
5. Šta je sa Domom zdravlja u Bihaću?
Bez obzira što je to pitanje iznad nadležnosti Grada, odnosno u nadležnosti je Kantona, moramo biti i jesmo zainteresirani za sve što je u Bihaću i što se tiče građana Bihaća, pa tako i Dom zdravlja.
Kao što je poznato dobar dio sredstava za izgradnju već se nalazi na računu Doma zdravlja, urađen je projekat, ali nastali imovinsko-pravni sporovi između Doma zdravlja i Gradske apoteke, što onemogućava izdavanje odobrenja za građenje. Obzirom da se radi o sudskom postupku, sasvim je jasno da će cijeli proces potrajati nekoliko godina, ukoliko se ne postigne neko sporazumno rješenje. Po mom mišljenju tu situaciju mora presjeći osnivač Doma zdravlja, tj. Vlada i Skupština kantona.
Ukoliko ne žele ili ne mogu na taj način riješit stvar, pozivam ih da što hitnije donesu odluku o promjeni lokacije. Jedna opcija je da to bude u krugu Kantonalne bolnice, a ukoliko smatraju da Dom zdravlja treba ostati u Prekounju, Grad Bihać je spreman besplatno ustupiti vlastitu parcelu koja se nalazi odmah preko puta sporne parcele, samo kako bi izgradnja nove zgrade Doma zdravlja što prije otpočela.
6. Kako bi ste opisali političku situaciju u gradu Bihaću općenito?
Prije svega, ono čime se Bihać može ponositi je da kod nas ne postoje nacionalne ili vjerske tenzije i podjele i takav politički narativ ovdje ne pije vode. Rekao bih da su se posljednih godina minimizirale i političke podjele. Čini mi se da se ljudi sve manje dijele u političke tabore i da postoji normalan politički dijalog između svih političkih aktera, poštivanje prava različite političke pripadnosti i različitog mišljenja. Bihać zaista u tome prednjači i to je normalno, jer na lokalnom nivou se dešava zbilja, život običnog čovjeka, svakodnevni problemi, ljudi se međusobno poznaju i tu nema puno mjesta za velike političke priče.
Istovremeno, smatram da i na višim nivoima mi iz Bihaća i Krajine moramo biti jedinstveni, bar kada su strateški projekti u pitanju, uporno ponavljati da su to: magistralna cesta do Bos. Krupe preko Srbljana, brza cesta Bihać – Cazin – Kladuša, aerodrom Bihać i Nacionalni park. Samo tako možemo nametnuti stav da mi ovdje u Krajini tačno znamo šta hoćemo i na taj način vršiti pritisak na centralne vlasti da se to i realizira.
