Kad će te naučiti i početi radi isključivo u okviru svojih ustavnih nadležnosti, te kad će te naučiti šta je Ministarstvo unutrašnjih poslova, a šta je Uprava policije.
Sigurnost je krov kuće, sigurnost je sastavni dio svakog i prirodnog i društvenog sistema.
Postoji sigurnosna politika, planovi, procjene….
Svaka država ima svoj obavještajni i kontraobavještajni sistem. Jedni čuvaju državu od vanjskog, a drugi od unutrašnjeg neprijatelja. Sve se vidi, sve se zna. Riba uvijek smrdi od glave.
Šta imamo na sceni danas, sigurnosnu eroziju kao rezultat sistemske disfunkcionalnosti.
U državama gdje je sigurnost ozbiljno narušena u svim svojim aspektima, fizičkom, institucionalnom, pravnom i socijalnom, svjedočimo pojavi sve učestalijih incidenata koji su ranije bili karakteristični za ekstremne ili krizne situacije. Ubistva u školama, napadi na pripadnike policije i kompromitiranost sigurnosnih službi kroz korupciju i kriminalne afere nisu izolovani događaji, oni su simptom duboke institucionalne krize.
Ubistva u obrazovnim ustanovama često ukazuju na potpuni izostanak preventivnih sigurnosnih procjena i slabosti u međuresorskoj saradnji (obrazovanje – policija – socijalne službe). Zanemarena mentalna higijena društva i nedostatak kriznih protokola dodatno doprinose neefikasnosti u prevenciji nasilja.
Ubistva pripadnika policije u redovnim službenim dužnostima ukazuju na niz problema: od loše obuke, nedostatka opreme, do neadekvatnog strateškog rukovođenja unutar sigurnosnih institucija. Kad sistem ne štiti one koji štite zakon, šalje se poruka o slabosti države kao takve.
Korupcija u policiji, pogotovo kad se manifestuje kroz hapšenja i optužbe unutar redova sigurnosnih snaga, ruši kredibilitet institucija i povjerenje građana. Transparentnost, odgovornost i nezavisni nadzor nad radom sigurnosnih službi ključni su elementi koji često izostaju, čime se otvara prostor za kriminalnu infiltraciju.
U osnovi svih navedenih pojava leži nepostojanje funkcionalne organizacijske i institucionalne arhitekture. Sigurnosni sektor, kao i svi drugi dijelovi državnog aparata, mora biti vođen principima profesionalnosti, meritokracije i institucionalne odgovornosti. Bez toga, država postaje ranjiva ne samo na unutrašnje prijetnje, već i na spoljne destabilizacije.
Nasilje u školama, napadi na policiju i korumpirane sigurnosne strukture nisu samo problemi sigurnosti, oni su znak institucionalnog kolapsa. Rješenje nije samo u represiji, već u sveobuhvatnoj reformi: jačanju preventivnih mehanizama, depolitizaciji institucija, obnavljanju profesionalnih standarda i vraćanju povjerenja građana u sistem.
P.S.
Bogu trebamo biti zahvalni, jer niste bili na vlasti kad se naša država suočila sa najvećim sigurnosnim izazovom 21. vijeka, a to su hiljade i hiljade migranata. Mogu misliti koji bi to show bio.