Kada u Bosni i Hercegovini kažemo “da se nikada ne zaboravi, ali i ne ponovi”, svi pomislimo na agresiju na našu državu.
BIH, 1. juna – Neke majke i danas traže posmrtne ostatke svojih sinova, pokušavajući tako naći smiraj. Neka djeca nikada nisu upoznala svoje roditelje, a nove generacije nikada neće znati šta znači imati nanu ili dedu, tetku, daidžu.
Uprkos tome, borba za istinu i dalje traje. Ponosni Bosanci i Hercegovci su hrabro nastavili dalje iako neki zločinci nikada nisu odgovarali za to što su učinili, a međunarodno priznate stvari poput genocida u Srebrenici, čak i politički predstavnici nekih zemalja poriču.
Baš zato je, više nego ikada, bitno da nikada ne zaboravimo šta se ovdje dešavalo. Tih stvari je bio svjestan i britanski medij Metro koji se prisjetio tragičnog masakra u sarajevskom naselju tokom ratne godine.
Šta se dešavalo 1. juna?
Nakon višemjesečnog života u strahu od napada, mještani sarajevskog naselja Dobrinja su odlučili 1. juna 1993. godine organizovati fudbalsku utakmicu kako bi obilježili Kurban-bajram.
Za zapadne zemlje, Sarajevo je bilo mali grad, okružen planinama i domaćin Zimskih olimpijskih igara devet godina prije početka agresije. Upravo su te zemlje mjesecima posmatrale opsadu Sarajeva.
Sarajevo je 1992. godine postalo ratna zona, sa snajperistima koji su pucali na civile iz visokih zgrada koje su izgrađene za Olimpijske igre.
Tog junskog dana, mještani Dobrinje su izabrali mali parking za utakmicu koji je bio okružen brdima te stambenim zgradama. Nadali su se da će ih to zaštiti od napada, a utakmici su prisustvovali i vojnici Armije RBiH.
I dok su sarajevska djeca šutirala loptu, oko 10 sati je pala granata. Dok su prisutni pokušali pomoći žrtvama prve granate, pala je druga.
Lokve krvi zamrljale su improvizovano fudbalsko igralište. Ubijeno je 13 osoba, od kojih je bilo četvero djece, dok su 133 osobe povrijeđene.
Jedan od poginulih je 11-godišnji Marko Žižić koji je sa prijateljima otišao da gleda utakmicu.
Njegov daidža Dalibor Ballian rekao je za Balkansku tranzicionu pravdu kako je Marko tada sjedio u autu kada ga je pogodio komad gelera.
“Njegova sestra je sve to posmatrala sa prozora. Krvario je i ona ga je stavila u auto i odvezla u bolnicu”, ispričao je.
Guardian: Krv i suze
Zapadni mediji su pisali o ovom napadu sa bijesom pa je tako The Guardian napisao članak “Krv i suze završavaju fudbalsku utakmicu koju niko nije mogao pobijediti”.
Neven Anđelić, docent za međunarodne odnose i ljudska prava na Univerzitetu u Bologni, bio je u svom rodnom Sarajevu do februara 1993. prije nego što je pobjegao iz opkoljenog grada.
Govoreći o nebrojenim civilnim tragedijama koje su zadesile građane Sarajeva tokom opsade, on je za Metro.co.uk rekao šta je bilo posebno šokantno:
“To je bio možda prvi rat koji se gotovo direktno prenosio na zapadnim medijima u kojem Zapad nije zauzeo stranu. Ovo je predstavljalo patnju ljudima kao posmatračima koji nisu bili uključeni u sukob. Ali, da li je moguće ne biti uključen dok posmatrate ljudsku patnju?”, upitao je on.
Sve poveznice Sarajeva i Gaze
Tokom opsade, u glavnom bh. gradu je prekinuto snabdijevanje električnom energijom, gasom i vodom.
Slične taktike se i dalje koriste u današnjim sukobima. Oko 35.000 ljudi je poginulo u Gazi otkako je Izrael pokrenuo vojne operacije kao odgovor na Hamasov masakr 7. oktobra, u kojem je ubijeno više od 1.000 ljudi u Izraelu.
Nakon što je svjedočio takvoj opsadi grada u kojem je živio, Anđelić je za Metro.co.uk rekao:
“Problem je depersonaliziranje tragedija koje pogađaju pojedinačna ljudska bića…Ne možete smatrati da je određen broj prihvatljiv za gubitak, to je individualna tragedija koja pogađa ogroman broj ljudi“, naveo je on.
Pravde nema
Bivši politički lider bosanskih Srba Radovan Karadžić i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić proglašeni su krivima pred Haškim tribunalom.
Kako je rekao Anđelić, iako ove presude međunarodnih sudova pružaju mogućnost za neku vrstu satisfakcije, one ne omogućavaju pravde niti mogu vratiti žrtve.
“Ovakvi incidenti su bili rasprostranjeni u vrijeme opsade Sarajeva i čini se da od tada čovječanstvo ništa nije naučilo”, rekao je on.
Opsada Sarajeva je završena 1995. godine, a poginule su 13.952 osobe, od čega je bilo 5.434 civila.
To je šokantan broj, kao i brojne žrtve na Bliskom istoku, Ukrajini i centralnoj Africi.
Kako je zaključio Anđelić, tehnološki napredak vojne opreme uzrokuje sve veću tragediju za ljude.
