Dok Bosna i Hercegovina, nažalost, još uvijek čeka na svoju prvu olimpijsku medalju, dosta njene djece postiže zapažene rezultate pod zastavama drugih država. Naravno, to su najprije susjedne zemlje poput Hrvatske ili Srbije, ali puno je i takmičara i takmičarki koji nastupaju za razne selekcije država u kojima živi naša dijaspora a prezimena im zvuče kao da su iz naših telefonskih imenika.
Međutim, ima i onih koji imenom i prezimenom ne zvuče bosanski ali se ovdašnji geni mogu prepoznati u njihovim sportskim postignućima. Takav je Morgan Bolding, punim imenom Morgan Jusuf Bolding Rekić, mladi veslač koji je prije nekoliko dana na Olimpijskim igrama u Parizu osvojio zlato kao dio pobjedničkog veslačkog osmerca Velike Britanije. Koliko god takvi klišeji ponekad zvučali patetično, sigurno je da u Morganovom krvotoku ima nešto unske vode i da je talenat za veslanje morao naslijediti od oca Adija Rekića koji je rođeni Bišćanin, odrastao na obalama Une bihaćkog Prekounja.
Tradicija unskih lađara koja seže do antičkih Japoda se ne izbija iz gena tako lako, pa se olimpijskim zlatom s pravom pohvalio Morganov rođak, direktor Muzeja Unsko-sanskog kantona u Bihaću Dino Dupanović, koji je na Facebooku čestitao britanskom veslaču sa kojim dijeli bliske pretke. „Sad u porodici imamo osvajača zlatne olimpijske medalje“, napisao je Dupanović.
Na zvaničnoj stranici britanske veslačke reprezentacije stoji kako je Morgan dvostruki svjetski prvak visok 193 centimetra, te da dolazi iz mjesta Withiel u okrugu Cornwall. Njegove roditelje su devedesetih ratne okolnosti spojile i razdvojile, te je Morgan odrastao živeći kod bake i djeda u ovom okrugu na jugozapadu Engleske gdje se već u djetinjstvu počeo baviti veslanjem u lokalnom klubu Castle Dore.
„Iako je u najranijim danima bio mršav i nejak, Castle Dore je Morganu pružio sve šanse da ostvari svoje ambicije koje su daleko nadmašivale njegov talent“, opisuje ovaj tipičan primjer krajiškog mentaliteta zvanična stranica britanske veslačke reprezentacije.
Sa šesnaest godina je bilo vrijeme da napravi korak dalje, pa je preselio bliže glavnom gradu. U gradu Waltonu na Temzi se pridružuje Walton Rowing Clubu i sa osamnaest godina nastupa na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2013. godine! Nastupao je i na svjetskim U23 prvenstvima 2015. i 2017. godine, a sa ovog drugog se vratio kao član bronzanog osmerca.
Od 2019. godine je dio seniorske reprezentacije, a bio je i prva rezerva na Olimpijskim igrama u Tokiju. Na tim Igrama je britanska selekcija ostala bez medalje, ali je zato sa Morganom u postavi na Svjetskom prvenstvu u češkim Račicama osvojila zlato kao prvi britanski veslački tim koji je sezonu završio bez ijednog poraza! Titulu su odbranili prošle godine u Beogradu, a dvostrukom svjetskom zlatu Morgan je u subotu dodao i ono olimpijsko koje je sa oduševljenjem dočekano u otočkim medijima.
„Ovi momci su pravi mazohisti. Čak i kada ih boli traže da se iz njih izvlači još više“, rekao je BBC-ju kormilar zlatnog pariškog osmerca Harry Brightmore. Nažalost, teško da će Bosna i Hercegovina ikad imati olimpijske veslače koje bi Morgan Bolding mogao jednog dana barem trenirati, kad već nije postojala nikakva mogućnost da nas predstavlja – u našoj priči su mazohisti jedino naši građani kojima i bilo kakva priča o uspjehu „nekog našeg“ poput ove predstavlja maleno zrno utjehe i tračak optimizma da ipak nije sve izgubljeno i da u nama postoji potencijal koji će se nekad ostvariti.
Morgan Bolding je od svoga potencijala slabašnog dječaka iz Cornwalla iskovao zlatno olimpijsko odličje i sada ga čeka zasluženo opuštanje uz djevojku i psa, kao i odmor sa porodicom iz Bihaća na Pagu.
