Esmir Bajraktarević postao je junak nacije jednim od najljepših golova koje je reprezentacija BiH ikada vidjela. Njegov projektil protiv Rumunije — eurogol koji je uletio pod samu prečku — odmah je probudio uspomene na kultni pogodak Izeta Hajrovića protiv Slovačke 2013. godine, kada su Zmajevi prvi put zakoračili na Svjetsko prvenstvo. Sličan bijes, ista čista tehnika, isti trenutak prkosa fudbalske sudbine.
Ali Bajraktarevićev pogodak ima dodatnu težinu. Došao je nakon provokacija rumunskih navijača, koji su tokom utakmice veličali ratnog zločinca i slali poruke čiste mržnje — a onda ih je upravo dječak porijeklom iz Srebrenice, mirno, hladno i sa zrelošću mnogo većom od svojih dvadeset godina, kaznio potezom koji se pamti. Kakva simbolika, kakva pravda fudbala.
Ovaj gol nije bio samo trenutak ljepote, nego i trenutak karaktera. Esmir je pokazao zašto ga Amerikanci smatraju jednim od najvećih talenata svoje MLS generacije i zašto je Barbarez insistirao da bude dio ove reprezentacije. Brzina, dribling, smirenost u završnici — sve je bilo tu, ali najviše od svega bio je tu stav, onaj zmajski, koji se ne uči nego se nosi u krvi.
U noći kada je BiH morala pokazati i kvalitet i srce, Bajraktarević je pokazao oboje. Njegov udarac iz daljine nije samo donio gol, već i trenutak kolektivnog ponosa, dokaz da nova generacija itekako ima šta reći. Hajrovićev pogodak 2013. nam je otvorio put ka Mundijalu, a ovaj možda i prema nečemu još većem – Mundijalu i pečatu početka jedne nove, velike generacije bh. fudbalera.
