Đemila Talić-Gabriel, jedna od najistaknutijih članica bh. zajednice u australskoj državi Novi Južni Vels, koja je svojevremeno obavljala i dužnost počasne konzulice Bosne i Hercegovine, te članica brojnih vladinih i nevladinih australskih organizacija, objavom na društvenim mrežama ponovo je pobrala simpatije.
Kao i hiljade Bosanaca i Hercegovaca, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, goli život spasila je odlaskom iz BiH, a jedan slučajni susret vratio je u ta teška vremena i to je podijelila u posljednjoj objavi na Facebooku.
Kantonalni sud Sarajevo, kratko ročište, penjem se stubištem, nikad kraja stepenicama… Dođoh i ugledah lica poznata, razgovaramo, dijelimo mišljenja ispred vrata sudije. Osjetim nečije poglede, okrećem se, u prvi mah pomislih da mi se neko pričinio. Nastavimo razgovarati, u letu mi prijatelj, advokat zalijepi poljubac na obraz i u trci na sljedeće ročište dobacuje planove za vikend poslije Bajrama. Pratim ga pogledom i riječima, a opet mi se čudan osjećaj javlja da me neko promatra. Iznenada, kao gromom pogođena, prilazi mi poznati lik – ratna prošlost, piše u svojoj objavi Talić Gabriel.
U nastavku je detaljnije pojasnila o kome se radi.
Izljubismo se kao najdraži rođaci, jer to smo mogli biti, a nismo. Bio si dijete iz Sarajeva koje su roditelji poslali u moj grad, koji se tada zvao Bosanska Dubica, da ga zaštite od ratnih pokliča Karadžića u srcu Sarajeva. Nisu znali da te šalju u ralje etničkog čišćenja, jer to niko slutio nije. Taj grad posta Kozarska Dubica RS, a ti osta odvojen od roditelja koji rat provedoše u Sarajevu pod granatama, a ni slutili nisu da preživljavaš horor miniranja bošnjačkih i katoličkih kuća, odvođenje po logorima ljudi koje smo poznavali. U tom ludilu vas dvoje zaljubiste se ludo, postadoste neraskidiv dio mog života. Ti i ona uvijek zajedno, a kuća mojih roditelja nam svima posta utočište i oaza. Moju si Ninu čuvao skupa s njom, tješio je kad se od straha tresla pod zvukom zolje, jer tri godine kćerka mi je imala – nastavlja Talić Gabriel.
Dalje dodaje kako se sudbina poigrala sa akterima njene priče.
Upadoše pod maskom, rastrgaše snove, a vi obećaste vjernost. Ona pod pratnjom grad napusti, a ti osta. Raskinuše snove jedne ljubavi, jedne mladosti, a nas četvero postasmo žrtve etničkog čišćenja, pa se ne vidjesmo do danas. Ti postao pravno lice, zastupaš zakon jedne institucije, ja magistrica međunarodnog prava, susret u sudskom hodniku u Sarajevu u isto vrijeme, na istom spratu, različiti slučajevi, vrata do vrata, a trideset godina prošlo od našeg viđenja posljednjeg. Ona je u službi ozdravljenja bolesnika, ali ostala tamo gdje je otjerana. Ne spomenuh vam imena, jer želim vas zaštititi, a dan mi prođe u grču bola za izgubljenom mladošću.
Uspjeli smo mi iz pepela se podići, ali ovo je vapaj jedne žene, majke, žrtve etničkog čišćenja upravo sa prostora odakle dolaze ponovo prijetnje, ali ovaj put od drugih aktera… Ovo je slika te male djevojčice koja se tresla tad od straha zbog granata, a danas hrabro korača ulicama Sarajeva. Nemoj, Milorade, uništavati nove generacije! – stoji na kraju objave Đemile Talić Gabriel.
