Nesreća sa tragičnim ishodom koja se dogodila u Brčkom zavila je ovaj grad u crno. Poginuli su sestra Kata i njena dva brata Stjepan i Ivo Geljić.
Snage su smogli njihovi najbliži da svoju tugu pretoče u riječi. Pjevač Ivan Martić bio je poznanik porodice Geljić te je otkrio da se Kata uskoro trebala udati.
”Pokojna Kata je mene izabrala da joj pjevam na vjenčanju koje smo dogovorili. Zaručnik Darijo i Kata su bili presretni kad smo detaljno dogovorili svaki dio njihovog vjenčanja, svaku pjesmu od ulaska u salu za vjenčanju, prvi ples, da se obratimo svakom gostu koji je pozvan, kumovima, roditeljima, porodici, svakom su odabrali pjesmu koja bi ih radovala. Željela je da sa njenom sestričnom Jurianom otpjevam par pjesma. Jako su se radovali svom vjenčanju i ja zajedno s njima koje je trebalo biti 09.08.2025 u Uskoplju”, otkrio je u potresnoj objavi Martić.
Iz Poljoprivredne i medicinske škole u Brčkom oprostili su se od Stjepana.
‘’I dalje muklom tišinom odzvanja tvoj glas i na vratima učionice čeka nas tvoj lik… Putuj s anđelima. Povodom tragične smrti našeg učenika Stjepana Geljića, kolektiv JU Poljoprivredne i medicinske škole upućuje iskreno saučešće porodici i prijateljima’’, navodi se u objavi.
Neutješna Leila Begić dijeli bol s ovom porodicom i uputila je riječi podrške.
‘’Znam majko da boli i boljet će. Otimaj se bar da živiš i nosiš ih u srcu. Nisi sama’’, napisala je.
Iza ove djevojke i mladića, slomljeni od bola ostali su otac Mato, majka Spomenka, sestra Ana-Marija i mnogobrojna porodica i prijatelji.
Podsjećamo, na Malezijskom putu jučer oko 6:30 sati dogodila se teška saobraćajna nesreća sa smrtnim ishodom i više povrijeđenih.
Potresan post objavio je i Elvir Peštalić.
“Za Skakavu. Za 3 decembar. Za troje
svatove koje nikada doći neće
/In memoriam Kata, Stjepan i mldb brat Geljić/
Rano je jutro trećeg decembra. Izmaglica ne da jutru da svane. A njih troje izlaze iz dvorišta, kao i svakog jutra. Prohladno jutro, a njih dvojica uvukli glavice u kragne jakne a sestra ispred njih. Brčko se nekako činilo daleko u posavskoj ravnici i izmaglici.. Njih troje mašu majci koja ih ispraća.. Svo troje gledaju , ne sluteći… Da je to još samo sada. Udaljavaju se i kuća se gubi iz vidokruga.. A noćas su ptice nadlijetale Skakavu.. Ljudi su se u čudu čudili. Prelijepe ptice, čarobna glasa i rajskoga perja. Pjevale su svoju pjesmu.. I niko znao nije.. Da te ptice pjevaju samo jednom u životu, skladajući Odu nevinim dušama koje se više vratiti neće.
Skakava je snivala sanak. Ne sluteći.. Doboki san im nije prekinuo ni prelijepi glas rajskih ptica..
Ptice pred jutro utišaše, praveći krug iznad usnulog mjesta, puštajući po suzu na ovo pitomo posavsko mjesto..
Onda se tiho u noći bez mjeseca vratiše kući da tamo umru. Jer, pjevaju samo jednom, nagovještavajući tešku i bremenitu žalost.
Malezijski put i klizav kolovoz. Lomljava stakla i udarac.. I sve utiša..
Njih troje ne stigoše u školu… Sestra i dva mlađa brata…
Od danas će ostati prazna školske klupa, koje će boljeti svakoga od njegovih drugova kad je pogleda.. Ostaće trostruka rana u srcu Skakave kojoj ni nadolazeći praznici više isti biti neće. Ostaće da se pamti tri para prelijepih očiju. Ostaće 3 decembar, kao pečat koji je zaustavio troje svatove u budućnosti, da peče ko’ najljuća rana.. Danas ne postoji mjera koja može izmjeriti tugu sviju nas.. Danas je stalo sve. U Brčkom, Skakavi, Bosni..
Od danas ni vrapci više ne slijeću na telefonski kabal kako bi veselo cvrkutali. Osjete i oni u svojim malim tijelima neizrecivu tugu i bol..
Danas je vrijeme stalo, za kaharnog oca i neutješnu majku..
Danas samo u tišini gledamo u daljinu..
A duše njih troje putuju prema odredištu u kojemu će vladati vječita sreća. Ponekad u tamnim ljetnjim noćima bez mjeseca, će njihove duše u liku bijelih golubova, nadlijetati Skakavu i pustiti po jednu suzu, koja će mirisati. I vratit će se u stanište sretnih duša bez boli i patnje.
A majka će ujutro prepoznati u jutarnjoj rosi , suze duša djece svoje i pustit će i ona svoju. I barem na trenutak će i njena ranjena duša osjetiti sreću.. Jer će znati da su noćas bili tu..
A duše njih troje u liku bijelih golubova će krilom pokrivati glave jedno drugom kao znak da isto vole ono srcu najdraže, a što osta, ovdje.. U Skakavi… koja u tišini jeca , skrivajući oči…”, napisao je Peštalić.
