Zekira Bajramović iz Cazina imala je sreću nakon postavljanja dijagnoze raka dojke. U emotivnoj ispovijesti istakla je sa čime se suočila u borbi s ovom bolešću.
Rak dojke kod nje je otkriven na vrijeme. Operacija, terapija, kontrole sve je završeno uspješno, ali put koji je prošla bio je mukotrpan i veoma težak.
“Ja kada sam dobila dijagnozu sa 35 godina moja djeca su imala 2,5 godine i nepunih 6 godina. Tako da je to bio jako, jako težak period koliko za mene toliko i za moju porodicu, za moju mamu, muža za one koji su bili najbliži, prva karika pomoći”, rekla je ona.
U vrijeme kada je njoj dijagnosticiran rak, terparija nije bila na esencijalnoj listi.
“2008. godine famozni herceptin nije bio na listi esencijalnoj listi te je moj babo morao prodati komad zemlje da bi ja kupila dvije terapije da bi me stavili na liječenje”, prisjetila se ona.
Liječenje je, umjesto u Bihaću, potražila u Sarajevu.
“Svako 21 dan putovala na liječenje u Sarajevo. Hvala Bogu medicina svaki dan napreduje i imamo te inovativne lijekove koji su jako, jako skupi i jako je teško doći do njih”, dodala je.
Ipak, mnoge žene iz Udruženja nisu imale istu sreću. Dok se hitne nabavke dogovaraju, provode i padaju tenderi, pacijenti odgađaju cikluse. A kašnjenje u liječenju za neke znači pogoršanje, metastazu, ili kraj borbe.
“Nažalost neke članice, malo su me emocije ponijele, su nažalost čekajući svoj lijek umrle. To je jako jako teško. Mene boli, kad kažu Fond solidarnosti, koji Fond solidarnosti? Ko ima pravo da između stotinu žena izabere mene, vas, otkud nekom hrabrnost da se nekom da lijek a druge osobe da čekaju kap života”, ističe Zekira.
“Komšija mi je obolio od raka dojke”
Također, Zekira je navela primjer iz komšiluka gdje je muškarac obolio od raka dojke i da se teško nosi s tim.
“Imam u komšiluku muškarca koji je operirao karcinom dojke. Jako teško se nosi s tim. Nije to što je muškarc nego što su ozbiljne posljedice”, kroz suze je kazala.
Više u videu.
