Tražio sam pomoć i od Federalnog fonda solidarnosti u Sarajevu. Poslao sam im sve dokumente zajedno sa originalnim računima za pametni lijek, prije više od dva mjeseca, nikada odgovor nisam dobio, kaže Mirhad Mujić.
Onkološki pacijenti u Federaciji Bosne i Hercegovine, osim što se suočavaju sa teškom bolešću, oni vode borbu i sa institucijama.
Umjesto da im olakšaju borbu sa opakom bolešću, omoguće bolje uvjete liječenja, federalne institucije ništa ne čine kako bi najteži pacijenti imali bolje uvjete liječenja.
Borba za život.
U ovom trenutku u Federaciji BiH na stotine je pacijenata koji čekaju spasonosni lijek.
Zuhdija Mujić (64) iz Cazina prije tri godine operisao je tumor na mozgu. Sreća je, kaže, njegov sin Mirhad, da je tumor bio dobroćudan i da je operativni zahvat na vrijeme urađen.
Nakon operacije oporavio se i bio dobro sve do prošle godine kada počinje njegova nova borba za život, piše Faktor.
– Počeo se žaliti na stomak, a onda je prvo uradio ultrazvuk, CT, pa su ga poslali na kolonoskopiju. Kako to niko kod nas ne radi, pregled je urađen u Jelahu. Nakon toga ponovo su ga uputili na CT u Bihaću, da bi se na kraju utvrdilo da ima rak debelog crijeva koji se proširio na jetru – govori Mirhad.
Kaže kako je otac odmah upućen na kemoterapije, a primio ih je ukupno 16.
– Prve dvije kemoterapije, svaka je koštala po 1.000 KM, morao sam platiti, i nikad nisam dobio refundaciju troškova iako sam sve uredno poslao u Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona (USK). Nakon što je otac primio 16 kemoterapija, ljekar je savjetovao da mu se uključi pametni lijek. Mislim da se lijek zove Kytruda. Odmah smo se raspitali da bismo saznali da terapija u BiH za 21 dan košta 12.000 KM. Sto mililitara lijeka, tako su mi rekli u Mostaru, gdje su radili predračun, košta oko 6.000 KM. Međutim, ocu je zbog kilaže, ljekar propisao da mora primati 200 mililitara, što iznosi 12.000 maraka. Uspio sam kupiti osam terapija, ali ne u BiH, nego u Turskoj, gdje me je svaka terapija za 21 dan koštala oko 3.550 eura – priča Zuhdijin sin.
Dodaje kako ni sam ne zna gdje je nalazio novac.
– Znao sam samo da ocu moram kupiti lijek, pomoći mu, a na razne načine sam dolazio do novca. Jedno vrijeme bolest je bila pod kontrolom, ali se ocu stanje u posljednje vrijeme ponovo pogoršalo. Išao sam kod doktora u Bihać, onkologa koji vodi oca, da pitam za njegovo stanje, on samo ramenima sliježe. Kaže da je metastaza, drugi ljekari tvrde da nije. Ne znam ni sam šta dalje da radim? Ne mogu oca gledati da se pati i previja od bolova, a ne znam kako da mu pomognem, gdje i kome da idem – naglašava Mirhad.
40 godina izdvajao za doprinose.
Kaže kako je do sada samo za lijek Kytruda dao oko 65.000 KM i da novca više nemaju.
– Otac je to doktoru rekao. Šta će sada oni uraditi ne znam, hoće li ga operisati ili vratiti ponovo na kemoterapiju, vidjet ćemo. Tražio sam pomoć i od Federalnog fonda solidarnosti u Sarajevu. Poslao sam im sve dokumente zajedno sa originalnim računima za pametni lijek, prije više od dva mjeseca, nikada odgovor nisam dobio. Najgore je što sam poslao original račune iz Turske. Da mi hoće samo njih vratiti da pokušam preko kantonalnog zavoda barem dio novca ostvariti. Moj otac je 40 godina radio i plaćao penzijsko i zdravstveno osiguranje. Nikada dana nije bio na bolovanju do sada. Pa gdje je završio taj novac od tih doprinosa ako mu sad, kao teškom bolesniku, država ne može platiti lijek koji mu znači život? Borio se tokom agresije na BiH, davao koliko je mogao, sad, kada se razbolio, više ne valja nikome. Država za njega nije dala ni marke. Nažalost moj otac nije jedini, sramota je to za ovu državu – kazao je Mirhad Mujić.
