Smrt sedamnaestogodišnjeg Hamze Perviza duboko je potresla sve koji su ga poznavali, ali i širu zajednicu. Ipak, ono što je ostavilo poseban trag jeste reakcija njegove porodice – posebno oca Amira – koji je u trenutku najveće boli pokazao nevjerovatnu snagu vjere i sabura. Elmedin efendija, koji je Hamzu poznavao lično, podijelio je na svom profilu emotivno svjedočanstvo koje se brzo proširilo društvenim mrežama. Njegove riječi, bolne, ali istovremeno nadahnjujuće, ostavljaju snažnu poruku svima nama.
U nastavku prenosimo objavu Elmedina efendije u cijelosti:
SVIMA NAMA ZA IBRETA I POUKE
Nakon vijesti da je Hamza, sin Amira Perviza, preselio, poslije akšam-namaza sa svojim džematlijama otišao sam da posjetim porodicu i izrazim riječi saučešća.
Amira i rahmetli Hamzu sam poznavao. Svjedok sam da je sa svojim babom i bratom redovno stajao u saffu. Iako su pripadali susjednom džematu, često su dolazili i u naš.
Hamza je bio dijete za primjer – u ponašanju, ophođenju, i svim osobinama koje krase čistu i plemenitu dušu.
Ove riječi pišem kao opomenu i pouku svima nama.
Prva je kući iz bolnice stigla majka – tiho jeca, u nevjerici, grli sina i kćerku… Neopisiva tuga.
Zatim su doveli Amira. Strepio sam kako mu prići, kakve riječi izgovoriti da mu barem malo olakšam bol.
On izlazi iz auta i izgovara: Elhamdulillah, dobro je.
I niko njemu ne treba prilaziti – on prilazi svima, selami, grli, zahvaljuje Allahu i poziva na sabur.
Takvu snagu vjere, takav iman, rijetko je vidjeti. A izgubio je svoje dijete. U 17. godini života.
Dok je selamio prisutne, izgovorio je riječi koje nikada neću zaboraviti – koje su i mene, iako sam mislio da sam jak, slomile:
“Ko nije klanjao akšam – bujrum, da klanjamo.”
Subhanallah… Koliko vjere, koliko predanosti Stvoritelju!
Za ibret. Za pouku.
Allaha molim da Hamzi podari milost, uvede ga u džennet bez polaganja računa.
Molim Ga da njegovoj porodici podari sabur i snagu, i da im ovo iskušenje nadomjesti neizmjernim nagradama na Sudnjem danu.
Amin.
Elmedin ef.
Snaga imana koja nadilazi bol
U vremenu u kojem nas svakodnevne tragedije često ostavljaju bez riječi, svjedočanstvo Elmedin ef. podsjeća nas da u vjeri postoji moć koja nadilazi i najdublju tugu. Porodica Perviz nije samo izgubila sina – oni su pokazali kako se gubitak može podnijeti sa dostojanstvom, saburom i potpunom predanošću Allahovoj volji.
Ove riječi nisu samo posveta Hamzi – one su opomena, poruka i molitva. Podsjećaju nas da svaki dan s voljenima treba živjeti svjesno i zahvalno, i da u trenucima kušnje trebamo tražiti snagu tamo gdje je najčistija – u vjeri.
Neka Allah dž.š. podari Hamzi najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici sabur i olakšanje.
Amin