“Moj rođak, doktor iz Sarajeva, žena mu je Hrvatica, rat ih zadesi u Kiseljaku, koji je hrvatska teritorija. Meni je trebalo, pored svih veza i ljudi koji me vole i koji hoće da urade nešto za mene, skoro pola godine da tog mog rođaka doktora iz Kiseljaka prebacim preko Hrvatske, Mađarske, u Srbiju i iz Srbije nazad u Bosnu. Ja sam mojoj ženi slao poruke iz Pariza: ‘Izlazi, ovo izgleda opasno.’ Ona mi odgovara: Nikad u Sarajevu nije bilo ovako zabavno, nikad se ovoliko nije veselilo.’ To je bilo pred sam rat, a onda se samo zaustavilo i nije se moglo van”, naveo je za Velike priče.
Dodao je da je trebalo nekako organizovati da njegova žena i njena najbolja prijateljica Jadranka izađu iz Sarajeva.
“Od Sarajeva do Splita ima 10 chekpointa raznih – srpskih, hrvatskih, bošnjačkih i sve te checkpointe valja preći. Oni su sedmicu dana bili na jednom checkpointu koji je između Bošnjaka, Srba i Hrvata u jednom malom hotel, u koji su dolazili sa sve tri strane i tu su se viđali, bez obzira na to što su pucali nakon toga jedni na druge. Moja žena i njena najbolja drugarica su tu čekale sedmicu dana da se poveže veza preko Kiseljaka da se prođe na sljedeću pa na sljedeću stanicu, chekpoint. To je trajalo i trajalo i stalno je bilo na ivici da se desi i nešto grozno. Nasreću, nije se desilo, ali bilo je na ivici da se desi”, ispričao je.
Također je naveo da tada nisu postojali mobiteli te da je sve bilo nepouzdano.
“Recimo, iz Sarajeva, njih dvije prevozi legendarni fudbaler Josip Katalinski, a prije toga neki uslovno veliki sarajevski mafijaš daje papir koji je rukom napisao, na njemu piše: ‘Njih pustite – Kruško.’ I oni s tim papirom kreću, Katalinski ih vozi kroz taj snajperski dio brzinom od sto na sat, preko onih krhotina na putu, a snajperi okolo pucaju, a sve to organizuje Davorin Popović Pimpek, pjevač Indexa”, rekao je.
Dalje je spomenuo da su uspjeli stići do tog mjesta, odakle će se sedmicu dana organizovati da idu dalje.
“Usred te drame koja je epska – pokreti naroda, politika, vri, ovi odavde, oni odavde, velike svjetske sile koje utiču na događaje. Dakle, usred svega toga ti imaš dramu u kući, koju moraš rješavati”, ispričao je.
Također je naveo da je to tako bilo njemu koji je to doživljavao iz Pariza.
“Sada zamisli nekog ko je u tom trenutku, ne znam, na Grbavici i Sarajevu, u Beogradu za vrijeme bombardovanja ili ne znam, tamo u Vukovaru. Tako kad neko opsuje Srbima mater u Sarajevu, ja ga razumijem. Valjalo je preživjeti četiri godine unutra, nema veze šta misliš o politici, ovo ili ono, ali lično je bilo teško ili ne znam, kad Srbin opsuje mater ovima, a Hrvat onima. Ja razumijem sve to jer svako ko je u ratu proveo bilo koje vrijeme u tom kazanu mora tako misliti, jer sam iz Pariza to teško doživljavao, a kamoli oni na terenu”, rekao je.
