Na današnji dan, 8. juna 1992. godine, dogodilo se jedno od najvažnijih čuda bosanskog otpora – slavna bitka za brdo Žuč, mjesto s kojeg je počela prava borba za opstanak Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Od samog početka brutalne opsade Sarajeva u aprilu 1992. godine, brdo Žuč postalo je jedna od glavnih tačaka s kojih je grad teroriziran. Neprijateljske snage Vojske Republike Srpske kontrolisale su visine iznad 800 metara, odakle su poput bogova smrti sijali granate i snajperske hice po civilima, uništavajući domove, škole i bolnice. Novi dio grada bio im je na dlanu, a postojala je stalna opasnost da Sarajevo bude presječeno na pola – da bude zgaženo, podijeljeno i uništeno.
U toj tjeskobnoj stvarnosti, rodila se odluka – oslobađanje Žuči nije bila opcija, već pitanje opstanka. Plan operacije osmislio je načelnik Štaba Vrhovne komande ARBiH, Sefer Halilović, dok je komandnu palicu na terenu preuzeo legendarni Mustafa Hajrulahović-Talijan.
U zoru 8. juna 1992. godine, Armija Republike Bosne i Hercegovine kreće u koordinisani napad iz pravca Novog Grada, Novog Sarajeva i Vogošće. Bitka je bila krvava i žestoka, a nakon višesatnih borbi oslobođen je vrh Orlić – ključna tačka s koje se otvorio put prema konačnom oslobađanju cijelog platoa brda Žuč. Tog dana, gotovo 200 boraca je položilo živote za slobodu, među njima i Vinko Šamarlić – specijalac, sportista i olimpijac koji je umjesto Barcelone izabrao borbu za svoj grad. Poginuo je dan prije nego što je trebao otputovati na Olimpijske igre.
Do kraja te godine, hrabri borci ARBiH oslobodili su i Kotu 850, Vis i Golo brdo. Bio je to niz nevjerovatnih pobjeda ostvarenih voljom, hrabrošću i ljubavlju prema domovini, u trenucima kada su mnogi mislili da je sve izgubljeno.
U žestokoj borbi na Žuči, borci Armije Republike Bosne i Hercegovine ne samo da su potisnuli neprijatelja sa strateških visova, već su zaplijenili značajne količine oružja, municije i vojne opreme. Ova pobjeda je potvrdila rezultate prethodne „Pofalićke bitke“, a istovremeno učvrstila komunikaciju sa jedinicama iz Vogošće, otvarajući prostor za dalje vojno djelovanje i odbranu Sarajeva.
Bitka za Žuč nije bila samo vojna pobjeda – bila je psihološki preokret. Pokazala je agresoru da Armija Republike Bosne i Hercegovine neće samo čekati i trpiti, već će napadati, oslobađati i vraćati svaki pedalj okupirane zemlje.
Ova bitka poslala je poruku i saborcima i neprijatelju: borac ARBiH je nadljudski izdržljiv, nepokolebljivo hrabar i spreman dati život za slobodu. Jer, da nije oslobođena Žuč, Sarajevo bi palo. A da je palo Sarajevo – pala bi i Bosna i Hercegovina.
Povodom ove značajne godišnjice, Fond Memorijala Kantona Sarajevo producirao je dokumentarni video, kojim se odaje počast svim herojima bitke za brdo Žuč – mjestu gdje se odlučivala sudbina cijele zemlje.