Više demobilisanih boraca obratilo se redakciji Faktora sa pitanjem kakvu praktičnu korist imaju od boračkog (ratnog) staža prilikom penzionisanja i da li taj staž treba neko posebno „uplatiti“ da bi imao efekt. Pitanja su se odnosila i na značaj bodova koji se priznaju po godini učešća u odbrambeno-oslobodilačkom ratu BiH, a koji se formalno priznaju Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje potvrdio je da ne postoji posebna uplata za ratni staž — finansiranje penzija regulirano je posebnim propisima, ali ratni staž nije predmet uplate doprinosa kao što je to staž osiguranja. Bodovi dobiveni za godine provedene u ratu koriste se prvenstveno za ispunjavanje uvjeta za odlazak u penziju, a ne izravno za povećanje iznosa penzije.
Prema izmjenama Zakona iz 2021. godine, vrijednost boda za obračun posebnog staža povećana je sa 0,5 na 1 bod, što je teoretski trebalo pomoći borcima koji su u radnom odnosu imali minimalne plate. Također, ako osiguranik skupi kombinovani staž (penzijski i poseban ratni staž) od 40 godina, starosna granica za penziju može se sniziti proporcionalno priznatom posebnom stažu — na primjer, osoba sa 3,5 godine borbenog staža može penziju ostvariti sa 58 godina života. Ipak, visina penzije zavisi od plata i ukupnog staža, pa ne postoji univerzalna garancija većeg primanja samo zbog ratnih bodova.
Demobilisani borci i udruga veterana ističu da se izmjene Zakona praktično ne provode, što ih, kako tvrde, zakida za dodatne bodove i realnu korist prilikom penzionisanja, dok neki navode da im je penzija niža nego da su radili umjesto borbe.
