766 godina historije, ponosa i trajanja. Bihać je danas obilježio Dan grada, dostojanstveno, emotivno i snažnom porukom zajedništva. Od odavanja počasti onima koji su gradili i branili, preko tradicionalne rođendanske torte za građane i goste, do svečane sjednice Gradskog vijeća na kojoj su nagrađeni najsupješniji Bišćani. Grad na Uni još jednom je pokazao da njegova snaga nije samo u godinama, već u ljudima.
BIHAĆ, 26. februara – Punih 766 godina postojanja grada na Uni, grada koji je kroz stoljeća znao i za teške dane, ali nikada nije izgubio dostojanstvo. Rođendan Bihaća započeo je obilaskom mezarja, groblja i spomen obilježja, položeno je cvijeće i odata počast svima koji su kroz historiju gradili, branili i voljeli Bihać. Nakon toga, slavlje je preseljeno među građane. Tradicionalnim degustiranjem rođendanske torte.
Prvi čovjek grada Bihaća, Elvedin Sedić, istaknuo je sve što se do sada učinilo kada je u pitanju razvoj ovoga dijela BIH “mislim da je bitno da se stvari dešavaju, da se projekti realiziraju i da ćemo ovo započeto završiti i da će se nova gradilišta otvoriti… generalno ljeto u Bihaću doživjelo je bum, zatim Winter park i ove godine ćemo to nadograditi.”
Slavlje je potom premješteno u salu Kulturnog centra gdje je održana svečana sjendica GV Bihać koja je počela neslužbenom himnom grada Bihaća u izvođenju Faruka Pečenkovića i Hamdije Mešića, pjesma koja je ujedno bila i posljednji pozdrav njenom autoru Huseinu Derviševiću, koji je ovaj svijet napustio prije nekoliko dana. Među brojnim gostima, predstavnicima političkog, društvenog i javnog života, slavili su oni koji su svojim radom ostavili trag. Među njima, Haris Rahmanović, muzički producent čiji je zvuk prešao granice, ali čije srce ostaje, ovdje, uz Unu “mislim da je grad to prepoznao i hvala mu… Bihać je moja inspiracija… moj primjer nekome može biti motivacija da se ostane da se radi i da uz sve preprke koje imamo kao grad mislim da se može.”
Povelju „26. februar“ dobila je grupa „Okus meda“, za izuzetna ostvarenja i postignute rezultate u oblasti muzike i društvenog života tokom 50 godina karijere. Sejfo Duratović, frontmen kultne grupe smatra da je ovo vrhunac “ovo je kruna naše karijere, ovo su zaslužili naši članovi, oni koji su tu i onih kojih više nema, tako da smo prezadovoljni.” Ado Iftić, iz grupe “Camino Verde” dodaje “sve smo u životu napravili zahvaljujući gradu i ljudima koji žive u gradu tako da je ovo priznanje i za njih.”
Za višegodišnju izvanrednu međureligijsku saradnju, promociju mira, tolerancije i zajedničkog života u Bihaću te razumijevanje različitosti kroz dijalog posebna priznanja dobili su vjerski službenici. Sjednici su prisustvovali čelni ljudi Kantona i državni ministri.
Grad koji je kroz historiju bio bedem, bio utočište, administrativni centar, simbol otpora i simbol suživota, sedam stoljeća i još šest decenija poslije, Bihać ne traži da ga vole. On se voli sam od sebe.
