Otkako su prije nekoliko godina intenzivirane aktivnosti Sjedinjenih Američkih Država na ovim prostorima, što je rezultiralo time da su brojni zvaničnici iz BiH završili na OFAC-ovoj listi, kolokvijalno nazvanoj američka crna lista, u javnosti je bilo prisutno relativiziranje tih sankcija.
Sve je počelo sa zvaničnicima iz Republike Srpske, uključujući i sam vrh ovog entiteta, a jedna za drugom su se nizale izjave zvaničnika kako nisu ni ranije išli u SAD, niti imali imovinu, pokušavajući smanjiti im značaj.
– Ovo je čista farsa, ja nemam nikaku imovinu u Americi, nisam imao ni račun u Americi i nemam namjeru da idem tamo. Republika Srpska se dobro razvija i ekonomski dobro stoji, sve je to problem. SAD su iznijeli niz laži i optužbi, pripisivanjem koruptivnih radnji protiv mene – rekao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik nakon što je završio na ovoj neslavnoj listi.
Odbrana Novalića
Tada još uvijek vladajuća SDA je podržavala ove poteze SAD-a sve dok na red nisu došli i njihovi zvaničnici ili osobe bliske toj stranci.
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović je branio, tada još uvijek premijera, a sada pravosnažno osuđenog Fadila Novalića, kada je završio na crnoj listi.
– Ponekad pomislim da se SDA mora upozoriti kada prelazi cestu, ako slučajno ne pređu gdje treba mogli bi završiti na crnoj listi. Mislim da te mjere Stejt Departmenta polako gube vjerodostojnost sa ovakvim postupcima. Ništa ne govori puno o gospodinu Novaliću ovo što je stavljen na crnu listu – rekao je Izetbegović prije dvije godine na pitanje novinara “Avaza”.
Takvih izjava je bilo mnoštvo, što iz RS, što iz Sarajeva, a sve su bile kroz neki podrugljiv ton.
Ipak, brzo je sve došlo na svoje kada su se prethodnih dana pojavile informacije o zatvaranju bankovnih računa, a razlog je jednostavan – svi koji sarađuju sa onima koji su na američkoj crnoj listi rizikuju da se i sami nađu na njoj. Tako su banke pokrenule jednostrane raskide ugovora kako ne bi ugrozile svoje poslovanje.
“Obična glupost”
Više niko ne priča o tome kako su sankcije obična glupost, kako nisu ni planirali ići u SAD, nego se čak najavljuju i tužbe Sudu u Strazburu, ali i traže svi mogući mehanizmi kako bi se sklonili sa njih. U tome sigurno jednim neće pomoći njihovi međunarodni partner u vidu Vladimira Putina, a drugima u vidu Redžepa Tajipa Erdoana.
Ono što je dodatno privuklo pažnju je izjava bivšeg predsjednika SDS-a Mirka Šarovića da je zatvaranje računa uslijedilo kao posljedica usvajanja Zakona o sprečavanju pranja novca, na kojem je insistirala Evropska unija. Argumentacija Šarovića za to je da je SDS na američkoj crnoj listi već 20 godina, a da je račun zatvoren tek nakon usvajanja ovog zakona.
Ako se ova informacija pokaže tačnom, ispostavit će se da su neki političari, očito nesvjesno, žrtvovali sebe na evropskom putu. No, izlaza više nema, a oni će se sada morati baviti isključivo sobom i kako izaći iz situacije u kojoj su se našli.
