Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, se danas obratio nakon zasjedanja Vijeća za implementaciju mira (PIC), a poruka koju je više puta poslao tokom svog govora poslao bila je – od nametanja više nema ništa.
Ono što se može izvući iz Schmidtovog obraćanja, omotano oko diplomatsko-birokratskog govora, jeste da intervencija OHR-a više neće biti, osim za jednu temu – državnu imovinu.
Poruka je bila jasna, ali i provučena kroz druge izjave
Schmidt je u jednom trenutku svog obraćanja poruku da nametanje zakona i rješenja više nije opcija poslao nikada direktnije.
“Budućnost BiH je na internom planu, a ne da svaki dan to radi visoki predstavnik. Smatram da se slažemo u širokim diplomatskim krugovima – da držimo opcije otvorenim. Dobio sam popriličnu podršku što se tiče buduće saradnje i budućnosti BiH. EU će obaviti svoj dio. Ne govorim o intervencionizmu”, rekao je Schmidt.
Međutim, i prva rečenica ove objave sugeriše, mada između redova, identičnu poruku koju je direktno poslao na kraju ovog dijela obraćanja.
Schmidt je to naglasio i u drugim dijelovima svog obraćanja.
“Jednoglasno je, nakon 30 godina moramo se više okrenuti domaćim zvaničnicima koji će sami donositi odluke i potrebna nam je neometana tranzicija s Dejtona na evropske integracije. Ta tranzicija ne treba dozvoliti postojanje bilo kakvog vakuma”, poručio je Schmidt.
Ovakve izjave su, također, usklađene s porukama američke administracije iz posljednjih nekoliko mjeseci, s posebnim akcentom na obraćanje Dorothy Shea u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija krajem oktobra ove godine.
Era intervencionizma i aktivnog učešća visokog predstavnika u BiH je završena, a međunarodna zajednica očekuje rješenja na domaćem planu, odnosno kroz dogovor političkih aktera iz naše zemlje.
Ako su američke poruke iz UN-a prije mjesec dana to sugerisale, onda je Schmidt svojim obraćanjem to zapečatio, ali je zanimljivo istaći da je ipak ostavio mala vrata za povratak aktivnijeg djelovanja visokog predstavnika. Ipak, odnosi se samo na jednu temu.
Državna imovina kao jedini preostali prostor djelovanja
Na kraju svog obraćanja, Schmidt je govorio o temi državne imovine, gdje je ostavio prostor za svoje djelovanje.
“Svako ko putuje ovom zemljom može doći u situaciju da razgovara s gradonačelnikom ili načelnikom neke općine i potrebno je 10 minuta da se vidi koliko to pitanje blokira razvoj BiH. Budući da želimo otvoriti BiH i za investicije, naravno da smo razgovarali i o pitanju državne imovine. Sljedeći put ćemo sjesti i vidjeti da državna imovina ne bude pitanje koje zabrinjava već da bude prilika za investicije. Načelnici neće biti ostavljeni sami i možete očekivati i pomoć parlamentarnih struktura dok se ne nađe konačno rješenje”, rekao je visoki predstavnik u BiH.
Schmidtove poruke u kontekstu državne imovine su posebno zanimljive kada uzmemo u obzir da su državni parlamentarnci na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH predložili Zakon o državnoj imovini.
Kao što se to moglo očekivati, čak i na pitanju procedure, ovaj zakon nije dobio podršku stranaka vlasti i opozicije iz Republike Srpske, pa će zato, na narednoj sjednici državnog parlamenta, biti razmatrana u redovnoj proceduri, gdje također, može se to reći otvoreno, neće biti usvojena.
Međutim, ovaj prijedlog može legitimizirati nastojanje OHR-a, odnosno Schmidta, da pitanje državne imovine riješi korištenjem bonskih ovlasti, uz opravdanje da nadležne institucije nisu uradile svoj posao i usvojile zakon.
Kako će to rješenje izgledati, to je nemoguće reći, ali svi znakovi upućuju da će Schmidt djelovati kako bi se pitanje odblokiralo.
Naravno, aktivnost visokog predstavnika u BiH je fluidna kategorija, a kroz 30 godina historije naše zemlje u ovom formatu, s OHR-om, mogli smo vidjeti periode intenzivnijeg ili manje intenzivnog djelovanja.
Schmidt je, ipak, zanimljiv fenomen jer je njegov dosadašnji mandat obilježen brojnim nametanjima, od izmjena Izbornog zakona pa do nametanja rješenja za slučaj Viadukt, ali bi ostatak mandata mogao proteći u potpuno drugačijem tonu.
Ono što je također jasno jeste da od gašenja OHR-a također nema ništa, barem ne u aktuelnom trenutku. To ostavlja mogućnost međunarodnoj zajednici da zadrži potencijal da djeluje, ali će to istinski biti posljednja opcija.
