Mladi u Bosni i Hercegovini već godinama se suočavaju s duboko ukorijenjenim izazovima – visokom nezaposlenošću, niskim životnim standardom, političkom nestabilnošću i osjećajem da trud i znanje nisu dovoljni za uspjeh. Rezultat je porast broja onih koji razmišljaju o napuštanju zemlje. To potvrđuju istraživanja, ankete, ali i svakodnevne životne priče mladih koji ne vide perspektivu u postojećem društveno-ekonomskom ambijentu.
Jedan od njih je Aleksandar iz Banje Luke, koji otvoreno kaže da u BiH ne vidi svoju budućnost. „Rad u inozemstvu nudi mi sigurniju budućnost i napredak koji ovdje nemam. Ljudi žele normalan život, a ne borbu za opstanak“, rekao je za Srpskainfo. Takvi stavovi postali su uobičajeni među generacijom koja želi raditi, ali ne želi život svesti na konstantnu borbu s administracijom, niskim primanjima i neuređenim tržištem rada.
Prema podacima, stopa nezaposlenosti među mladima iznosi 33,9%, a na evidencijama službi za zapošljavanje nalazi se između 66.000 i 67.000 osoba u dobi od 15 do 29 godina. Jednako su zastupljeni i oni najmlađi, od 15 do 25 godina, kao i oni od 25 do 29 godina. Analitičari upozoravaju da pad broja mladih na evidencijama ne znači nužno i rast zaposlenosti – nego često rast odlazaka iz zemlje.
U tom kontekstu, BiH od 2026. godine kreće u pilot-projekt “Jamstva za mlade”, evropskog modela koji obavezuje institucije da svakom mladom čovjeku u roku od četiri mjeseca od završetka školovanja ili ostanka bez posla ponude konkretno rješenje: posao, dodatno obrazovanje, obuku ili podršku za samozapošljavanje. Profesor Ljiljan Veselinović, autor situacijske analize, pojašnjava da je riječ o mehanizmu koji se u EU pokazao izuzetno uspješnim. “Bit jamstva nije da mlada osoba dobije bilo kakvu ponudu, nego kvalitetnu i smisleno prilagođenu njenim sposobnostima i interesima”, ističe Veselinović.
On dodaje da iskustva Švedske i Estonije pokazuju kako rezultati dolaze tek kada institucije aktivno dopru do mladih koji su potpuno izvan sistema – onih koji se ne školuju, ne rade i ne traže posao, ali uz podršku mogu postati dio tržišta rada. Takvi mladi najčešće ostaju nevidljivi za birokratske procese, a upravo među njima postoji najviše potencijala ako im se pruži pravi pristup.
Glasnogovornik Agencije za rad i zapošljavanje BiH Boris Pupić naglašava da su problemi mladih duboko strukturni – od neusklađenosti obrazovanja s potrebama privrede, do nedostatka praktičnih vještina i ograničenih sredstava za aktivne mjere zapošljavanja. Poslodavci godinama ukazuju na nedostatak praktično osposobljenih radnika, dok obrazovni sistem sporo reaguje na promjene na tržištu. Upravo zato se “Jamstva za mlade” vide kao mogući preokret – model koji bi prvi put mogao povezati institucije, obrazovanje i poslodavce u funkcionalan lanac podrške mladima.
