I dok stotine hiljada ljudi u glavnom gradu Gruzije pokušava da se odupre ruskom utjecaju, u manjem bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska se čuje samo glas nevladinih organizacija koji se bore protiv zakona koji bi ih defacto zabranio.
Zakon o posebnom registru i javnom radu neprofitnih organizacija vjerovatno će dobiti podršku zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koja će ignorisati upozorenja i kritike brojnih međunarodnih organizacija.
Suštiniskih razlika između ova dva prijedloga nema. Oba dolaze pravo iz Moskve, gdje je već dugo na snazi skoro pa identičan tekst. Zbog toga, u Rusiji je teško čuti glas osoba ili organizacija koje će kritikovati agresiju na Ukrajinu, pokrenutu u februaru 2022. godine.
Na testu demokratije se, kako se može vidjeti po ovom primjeru, građanima u RS-u teško može dati prolazna ocjena. Odličan primjer dala je Gruzija, čak i ako se na kraju zakon ipak usvoji.
Izvršna direktorica Transparency Internationala u BiH Ivana Korajlić za Klix.ba kaže da jeste bilo reakcije na zakon, ali od nevladinih organizacija, poput one u kojoj ona djeluje.
“I u RS-u je većina nevladinih organizacija reagovala. Imali smo zajedničku reakciju 46 različitih organizacija koje djeluju u raznim sektorima i pružaju različite vrste pomoći građanima.
Međutim, trebamo uzeti u obzir da je u RS-u već više od 20 godina prisutan narativ kojim se konstantno pritiska prema građanima i plasira propaganda kako su nevladine organizacije špijuni i neprijatelji RS-a, kako zagovaraju vrijednosti koje idu protiv tradicionalnih vrijednosti koje vlast “zagovara”. Jednostavno, to u jednom trenutku ima efekta”, objašnjava Korajlić.
Izvršna direktorica TI-a u BiH navodi kako će ovaj zakon utjecati na to kakvu vrstu pomoći ili podrške građani mogu dobiti od nevladinih organizacija, a koju bi trebalo da dobijaju od institucija.
“To se percipira kao samo problem jedne grupe ljudi, a ne problem cijelog društva i nešto što će uticati na sve. Ne trebamo zaboraviti, također, da sada imamo druge teme i narative koji su prisutniji u javnosti. Svi se bave rezolucijom (o genocidu u Srebrenici, op.a.) ili drugim “nacionalnim” pitanjima, dok ono što će dugoročno utjecati na društvo u cjelini ostaje po strani. Zbog toga je teško očekivati neku reakciju šire javnosti, odnosno građana”, pojašnjava ona.
Dalje kaže kako sada sve ostaje na organizacijama koje će uraditi sve da ukažu na posljedice koje će ovaj zakon imati, te koliko je štetan po građane.
“Ta poruka prema građanima ne stiže iz razloga što vlasti u RS-u kontrolišu veliki dio medija, koji plasiraju drugu verziju cijele priče. S Gruzijom je potpuno drugačija situacija. Imate jako snažan nevladin sektor i anti-ruski narativ oko kojeg su se građani okupili.
Oni su nezadovoljni načinom na koji Rusije utiče na stvari u Gruziji, dok u RS-u sigurno nije takav slučaj. Iz svih tih razloga, nezahvalno je porediti ove dvije situacije, i u smislu brojnosti, i u smislu situacije i političkog konteksta u kojem se nalazi RS u odnosu na Gruziju”, stava je Korajlić.
U odgovoru na pitanje zbog čega nema građanske reakcije na ovaj zakon, Korajlić smatra da je to sasvim očekivano, imajući u vidu prethodna iskustva građana Bosne i Hercegovine s protestima i građanskim buntom.
“Mislim da su reakcije i protesti koje smo imali u prethodnih nekoliko godina, a koji su završili tako što nisu postignuti rezultati koje su građani očekivali, doveli do dodatnog razočarenja. Građani sada smatraju da se ništa ne može uraditi i da bilo kakva vrsta bunta ili reakcije dugoročno neće ništa primjetiti.
Kao rezultat dobijamo ogromnu apatiju i prihvatanje stvari takvim kakve jesu, smatrajući da običan čovjek ili grupa ljudi, u odnosu na moć koju ima vlast, ne može ništa promijeniti”, govori Korajlić.
Poznati su primjeri protesta tokom februara 2014. godine, koji su pokrenuti zbog situacije u BiH. Deset godina kasnije, teško je reći koliko je situacija u našoj zemlji bolja, pored nekoliko kozmetičkih promjena.
Također, protesti su vođeni i godinu ranije, između juna i jula 2013. godine, zbog Zakona o jedistvenom matičnom broju. Zakon jeste usvojen na kraju, ali do te poente je u dobroj mjeri pao interes za građanski bunt.
U RS-u je vođeno više protesta zbog različitih razloga – od slučaja Davor Dragičević pa do demonstracija protiv vlasti koju predvodi SNSD, ali rezultata – nije bilo.
Što se tiče samog zakona, Korajlić je pojasnila šta su konkrentne negativne promjene koje čekaju nevladin sektor u RS-u ako se zakon usvoji.
“Ono što je ključno za zakon nije pravljenje nekakvog registra u kojem će se svrstavati organizacije koji su tzv. agenti stranog uticaja, već je pitanje zabrane velikog broja aktivnosti i djelovanja udruženja.
Zapravo, zabranjene bi bile “političke aktivnosti”, kako su ih nazvali, što podrazumijeva bilo kakvo djelovanje prema institucijama i prema vlastima. Bilo kakvo zagoravanje, inicijativa prema donosiocima odluka koja je u javnom interesu, to se smatra političkom aktivnošću i to je, prema ovom prijedlogu zakona, zabranjena aktivnost”, pojašnjava.
Korajlić kaže kako se ne ide samo prema registru i transparentnosti, za koju naglašava da nije problem i da već postoji u zakonu, već zabrana raznih djelatnosti za ove organizacije.
“Bez obzira o kojoj temi ili sektoru se radi, bilo kakav pokušaj djelovanja prema insitutcijama i prema vlastima se smatra zabranjenim.
To će sigurno dovesti do toga da više nećemo imati kritičke glasove i bilo kakve vrste korisnih inicijativa koje su vezane za konkretne dijelove populacije i zaštitu prava građana ranjinih kategorija i slično”, kaže Ivana Korajlić za Klix.ba.
