OSOBE s krvnom grupom A mogle bi imati veći rizik od razvoja autoimune bolesti jetre – ozbiljnog stanja koje može dovesti do opasnog oštećenja organa. Suprotno tome, osobe s krvnom grupom B pokazuju znatno manju vjerojatnost da će oboljeti od primarnog bilijarnog kolangitisa (PBC), bolesti koja postupno može uzrokovati zatajenje jetre.
Krvna grupa određena je genetikom, odnosno prisutnošću A, B ili H antigena na površini crvenih krvnih stanica. Postoje četiri glavne krvne grupe, A, B, AB i O.
U analizi provedenoj na više od 1200 sudionika, među kojima je 114 imalo dijagnosticiranu autoimunu bolest jetre, upravo je krvna grupa A bila najzastupljenija među oboljelima. Slijedile su je O, B i AB.
Studija, objavljena u časopisu Frontiers in Medicine, usporedila je krvne grupe dviju skupina, 114 oboljelih od autoimune bolesti jetre te 1167 zdravih pojedinaca. Od pacijenata, 44 su imala autoimuni hepatitis, a 70 PBC.
“Može se reći da su osobe s krvnom grupom A imale veću vjerojatnost za razvoj PBC-a nego osobe s krvnim grupama AB i O”, izjavio je dr. Yi Hong, stručnjak za transfuzijsku medicinu i vodeći autor rada.
Razlika je bila osobito izražena kod pacijenata s PBC-om, dok kod autoimunog hepatitisa ta povezanost nije bila tako jasno vidljiva. Istaknuto je i da su osobe s krvnom grupom B bile najmanje sklone razvoju ove bolesti.
Zašto baš krvna grupa A? Moguće genetsko objašnjenje
Znanstvenici smatraju da je objašnjenje skriveno u genetici. Osobe s krvnom grupom A češće nose alele HLA-DRB103:01 i DRB104:01, gene koji su u prethodnim istraživanjima povezani s većim rizikom od autoimunih bolesti jetre.
Ovi geni imaju ključnu ulogu u funkcioniranju imunološkog sustava jer pomažu tijelu da razlikuje vlastite stanice od patogena. No ako sustav zakaže, imunološki odgovor može krenuti u pogrešnom smjeru i napasti vlastito tkivo.
Autori studije napominju i da su žene znatno podložnije autoimunim bolestima jetre od muškaraca, što bi moglo biti povezano sa spolnim hormonima, fetalnim mikrohimerizmom i genetikom. Rizik raste i s godinama.
Podmukla bolest koju je teško prepoznati
Kad se spomene bolest jetre, mnogi prvo pomisle na prekomjernu konzumaciju alkohola ili pretilost. No kod autoimunih bolesti jetre problem nastaje kad imunološki sustav napada vlastite stanice jetre, uzrokujući ožiljke, odnosno cirozu.
Primarni bilijarni kolangitis (PBC) razvija se kada imunološki sustav napada žučne kanale, što dovodi do nakupljanja žuči i oštećenja jetre.
Rani simptomi često izostaju, a najčešći prvi znakovi su umor, svrbež kože, suhe oči i usta, bolovi u kostima i zglobovima te nelagoda ili bol u trbuhu.
Kod mnogih se bolest sasvim slučajno otkrije na rutinskim krvnim pretragama. Do trenutka dijagnoze, čak trećina pacijenata već ima razvijenu cirozu.
Ograničene mogućnosti liječenja
Liječenje bez transplantacije svodi se na terapiju steroidima i lijekovima koji smanjuju upalu i imunološku aktivnost, no ti se lijekovi moraju uzimati cijeli život i mogu uzrokovati nuspojave poput bolova u trbuhu i proljeva. U nekim slučajevima mogu čak pogoršati stanje.
Kada jetra počne otkazivati, pacijentu često preostaje vrlo malo vremena. Transplantacija je jedina preostala šansa, no broj potrebnih jetri dvostruko nadmašuje broj dostupnih donora.
Stručnjaci ističu da su i PBC i autoimuni hepatitis u porastu, a među mogućim okidačima navode se virusne infekcije i izloženost toksinima iz okoliša.
