Mladi cazinski karatista Elvedin Vilić (18) ostvario je vrhunski rezultat na prestižnom takmičenju Ljubljana Open, gdje je u kategoriji U21 -67 kg osvojio prvo mjesto i još jednom potvrdio status jednog od najvećih talenata krajiškog i bosanskohercegovačkog karatea.
U finalnoj borbi pokazao je zrelost, sigurnost i hladnokrvnost daleko iznad svojih godina. Publika je eruptirala kada je Vilić izveo savršeno preciziran ushiro mawashi tobi geri, izuzetno atraktivan i tehnički zahtjevan udarac koji se rijetko viđa čak i u seniorskom karateu.
Bio je to trenutak koji je podigao gledalište na noge i jasno pokazao da Cazin ima šampiona čije vrijeme tek dolazi.
Kako kažu treneri i svjedoci borbe:
“Sačekajte kraj… govori više od riječi.”
Upravo tako je izgledao Elvedinov završni potez – savršeno izveden, odlučan i dominantan.
Ovim trijumfom Vilić je još jednom potvrdio da krajiška disciplina, rad i talenat mogu stvoriti vrhunske sportiste prepoznate širom regije.
INTERVJU – Elvedin Vilić: “Obrazovanje mi je važno koliko i sport. Znanje ostaje.”
Nakon osvajanja zlata razgovarali smo s Elvedinom o školi, treninzima, disciplini, planovima i životu mladog sportiste.
1. Kako usklađuješ školu i sport?
„Trenutno pohađam Mašinski tehničar kompjuterskog projektovanja u JU ‘I srednja škola’ Cazin. Treninzi su mi šest puta sedmično pa mi je teško sve uskladiti.“
Najdraži predmet mu je modeliranje, dok su najteži predmeti oni koje mora učiti “od riječi do riječi”.
2. Ima li škola razumijevanja za tvoje obaveze?
„Škola u nekim slučajevima ima razumijevanja, ali u nekima nema. Zato ne znam koji je najtačniji odgovor.“
3. Koliko ti je obrazovanje važno?
„Obrazovanje mi je važnije nego što ljudi misle. Sport je super, ali karijera traje ograničeno. Znanje ostaje. Hoću i jedno i drugo da izvučem maksimalno.“
4. Kako te gledaju vršnjaci i profesori?
„Gledaju me isto kao i prije. Ne želim da se izdvajam od drugih. Lijepo je kad te neko podrži i kad ne moraš objašnjavati koliko je karate zahtjevan.“
5. Planiraš li fakultet?
„Da, planiram. Privlače me smjerovi vezani za fotografisanje (bavim se i sportskom, portretskom i drugom fotografijom kroz vilicphotos) i DIF, gdje mogu kombinovati sport i školu.“
6. BiH ili inostranstvo?
„Razmišljam i o studiranju u BiH i vani. Ako se ukaže dobra prilika vani – ne bih je odbio. Ali ni BiH nije loša ako uspijem sve organizovati. A i zbog roditelja ne bih rado odmah išao daleko.“
7. Može li se uskladiti karate i fakultet?
„Može, samo treba jaka disciplina, dobra organizacija i iskrena želja. Mnogo karatista, poput Hamze Turulje, dokaz su da se sve može uskladiti.“
8. Šta te najviše motivira?
„Najviše me motivira to što imam cilj. Ne želim prosječan život. Želim postići nešto što će ljudi pamtiti. Imam 18 godina, ali znam šta hoću.“
9. Kako se nosiš s pritiskom?
„Pritisak je najgora stvar, zbog njega možeš podbaciti u borbi. Ali on je sastavni dio života. Očekivanja su mi uvijek ista – da budem prvi.“
10. Koliko ti znači podrška najbližih?
„Podrška porodice, trenera i prijatelja mi znači sve. Da nema njih, pola ovoga ne bih uspio. Otac mi je trener pa razumije sve moje potrebe.“
11. Imaš li ritual prije borbe?
„Da. Prvo se zahvalim Allahu na svemu što mi je dao. Onda se što više zezam, smijem i pričam – da zaboravim na overthink i uđem rasterećen u borbu.“
12. Koja ti je najveća životna želja?
„Da uspijem u sportu, da izgradim dobar život i da budem neko na koga će moja porodica biti ponosna i moći se osloniti na mene.“
13. Koji su tvoji najveći sportski ciljevi?
„Reprezentacija, evropska i svjetska medalja. I naravno, ako se karate vrati na olimpijadu – da se vratim kući sa medaljom.“
14. Ko su ti sportski uzori?
„Najveći uzor mi je Steven Da Costa jer je u mojoj kategoriji. Van moje kategorije najviše cijenim Rafaela Aghayeva – živu legendu karatea – i AlJafarija čiji stil, smirenost i eksplozivnost stalno analiziram i učim iz toga.“
Našem šampionu želimo još mnogo uspjeha, medalja i ostvarenih snova. Njegova priča tek počinje, a Cazin i Krajina s ponosom stoje uz njega.
