Rođen 1960. godine u gradu Mašhadu, Raisi je postao poznat kao tvrdokorni konzervativac i dugogodišnji član iranskog klerikalnog establišmenta.
Ebrahim Raisi potiče iz religiozne porodice i od mladosti je bio uključen u islamske škole. Nakon pobjede Islamske revolucije 1979. godine, pridružio se redovima revolucionarnih vlasti. Diplomirao je pravo na Univerzitetu Motahari, specijalizirajući se za islamsku jurisprudenciju i islamsko pravo, što mu je omogućilo brzi uspon u iranskom pravosudnom sistemu.
Raisi je svoju pravosudnu karijeru započeo kao tužilac u nekoliko iranskih provincija, gdje je stekao reputaciju strogog i neumoljivog službenika. Godine 1988. imenovan je u specijalnu komisiju koja je nadzirala pogubljenja političkih zatvorenika, što je kasnije postalo kontroverzno pitanje i predmet mnogih kritika od strane međunarodnih organizacija za ljudska prava.
Tokom godina, Raisi je zauzimao niz visokih pozicija u iranskom pravosudnom sistemu, uključujući uloge vrhovnog tužioca i šefa državnog tužilaštva. Njegovo imenovanje na čelo pravosuđa 2019. godine bilo je dio šireg napora da se ojača konzervativna kontrola nad ključnim institucijama u zemlji.
Ebrahim Raisi se kandidovao na predsjedničkim izborima 2017. godine, ali je izgubio od Hasana Rohanija. Međutim, u junu 2021. godine, Raisi je ponovo ušao u predsjedničku trku i ovoga puta pobijedio, preuzevši dužnost predsjednika Islamske Republike Iran u augustu iste godine. Njegova pobjeda je bila široko očekivana, s obzirom na podršku koju je uživao među konzervativnim establišmentom i Revolucionarnom gardom.
Raisi je često bio na meti kritika zbog svog učešća u događajima iz 1988. godine, kada je na hiljade političkih zatvorenika pogubljeno. Organizacije za ljudska prava, uključujući Amnesty International, optužile su ga za kršenje ljudskih prava. Njegova tvrdokorna politika prema unutrašnjim pitanjima i zapadnim zemljama dodatno je polarizirala iransku političku scenu.
Kao predsjednik, Raisi je nastojao da unaprijedi iranske odnose sa susjednim zemljama, posebno s Kinom i Rusijom, dok je zauzimao čvrst stav prema Zapadu, posebno Sjedinjenim Američkim Državama. Njegova administracija se suočila s izazovima poput ekonomskih sankcija, pandemije COVID-19 i unutrašnjih političkih nemira.
Ebrahim Raisi ostavlja iza sebe složeno nasljeđe. Za jedne, on je simbol konzervativne stabilnosti i čuvar islamskih vrijednosti, dok je za druge kontroverzna figura povezana s kršenjem ljudskih prava i represivnim mjerama. Njegov uticaj na iransku politiku će se sigurno osjećati još godinama, dok Iran nastavlja da se suočava sa izazovima kako na domaćem tako i na međunarodnom planu.
Ebrahim Raisi će ostati upamćen kao lider koji je obilježio jedno turbulentno razdoblje u iranskoj historiji, balansirajući između očuvanja unutrašnje stabilnosti i suočavanja s pritiscima sa svih strana.
