Finansije su toliko digitalizirane da npr. u nordijskim državama za kupovinu nije potrebna gotovina. Dovoljno je sa sobom imati platnu karticu ili pametni mobitel da biste nešto platiti.
Upravo su nordijske zemlje na putu da ostvare budućnost bez gotovine dok mnogi privredni subjekti u Bosni i Hercegovini još ne nude mogućnost kartičnog plaćanja.
Kada smo prošle godine pisali o ovom problemu, direktor Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine Mario Nenadić je kao razlog zašto je to tako istakao nedovoljnu informiranost privrednih subjekata i to što im je omogućavanje kartičnog plaćanja veliki poslovni trošak.
Za Jasmina Marića, predsjednika asocijacije za internet trgovinu eComm, izostanak kartičnog plaćanja u mnogim domaćim firmama nije samo pitanje komfora za potrošače, već i snažan indikator strukturalnih problema koji smanjuju transparentnost i konkurentnost ekonomije.
Prema njegovim riječima, analizom razloga sporosti uvođenja bezgotovinskog plaćanja, s fokusom na visoke naknade i provizije, otkriva se zašto je izuzetno spora digitalizacija, za koju je podsjetio da je ključna u borbi protiv sive ekonomije.
Keš je i dalje kralj
Naime, kako je istakao u razgovoru za Klix.ba, kada se pita brojne male, ali i srednje firme zašto ne omogućavaju bezgotovinsko plaćanje, najčešće odgovore da je razlog za to kombinacija percepcije visokih troškova i administrativne gnjavaže.
“Glavni razlog za to što i dalje veliki broj privrednih subjekata ne omogućava kartično plaćanje, tj. plaćanje preko terminala, jeste visoka cijena usluge. Mnogim malim radnjama, zanatlijama, pa i ugostiteljima, provizija koju moraju platiti banci za svaku transakciju predstavlja veliko opterećenje na ionako skromne marže”, ocijenio je.
Osim spomenutih troškova, kako je istakao, ne smije se zanemariti ni faktor sive ekonomije. Transakcije u gotovini su, napomenuo je, daleko manje transparentne i stvaraju prostor za izbjegavanje fiskalizacije i prikaz realnog prometa. Iako je to za osudu, kako je ocijenio, visokim naknadama za POS terminale indirektno se stimuliše zadržavanje gotovine kao primarnog sredstva plaćanja.
Puno prepreka i cjenovni jaz
Marić je ukazao da se problemi s visokim provizijama ne zaustavljaju samo na fizičkim terminalima. Digitalizacija internetske trgovine, koja je ključna za razvoj e-commercea, također trpi zbog tih prepreka.
“Ako pogledate online trgovinu, vidjet ćete da je ogroman dio prometa i dalje preko plaćanja pouzećem (Cash-on-Delivery). To je direktna posljedica nepovjerenja, ali i visokih naknada koje se naplaćuju za integraciju i obradu online kartičnih transakcija. Dok na razvijenim tržištima postoji eksponencijalni rast bezgotovinskih online plaćanja, naši trgovci su primorani i dalje plaćati visoke bankarske naknade, ali i logističke troškove za obradu keša”, naglasio je.
Smatra da je centralni problem digitalizacije u Bosni i Hercegovini u cijenama korištenja POS terminala, koje su, kako je konstatirao, u značajnoj disproporciji u odnosu na zemlje okruženja i Evropskoj uniji.
Naime, kako je istakao, provizije za kartično plaćanje u Bosni i Hercegovini su nerijetko u rasponu od 1,5 do čak 3,5 posto po transakciji, uz dodatne fiksne mjesečne naknade. Poređenja radi, u većini zemalja EU je na snazi regulativa kojom su međubankarske naknade (interchange fees) ograničene na 0,3 posto za kreditne i 0,2 posto za debitne kartice.
“Ključno je pitanje koliko firme plaćaju za korištenje terminala u Bosni i Hercegovini, a koliko u regiji i ostatku Evrope. Dok je EU snažnom regulativom osigurala niske provizije, u Bosni i Hercegovini, ali i u nekim zemljama regiona, poput Srbije i Hrvatske, provizije su znatno više. To stavlja domaće biznise u neravnopravan položaj, posebno e-commerce segment koji posluje na globalnom tržištu”, obrazložio je Marić.
Zašto su cijene u BiH “paprene”
Izdvojio je nekoliko razloga zašto je spomenuta provizija visoka – malo tržište, nedostatak snažne konkurencije i nepostojanje moderne regulative. Međutim, kako je podsjetio, na troškove poslovanja banaka, koji se potencijalno prenose na privredu, utječe i neizvjesnost oko poreznih obaveza.
“Zašto su cijene u Bosni i Hercegovini za korištenje terminala takve kakve jesu? Nedostatak jasne i moderne regulative je ključan, ali situaciju dodatno komplikuje i spor između banaka i Uprave za indirektno oporezivanje (UIO)”, naglasio je sagovornik Klix.ba.
UIO je 2023., kako je istakao, prvi put bankama obračunao PDV na transakcije preko platnih kartica, što je rezultiralo uplatama od 43 miliona KM, a ukupan spor oko naplate PDV-a iznosi gotovo 100 miliona KM. Banke ovu obavezu osporavaju obavezu pred Sudom Bosne i Hercegovine, tvrdeći da je neosnovana.
“Ova situacija stvara pravnu nesigurnost i rizik za bankarski sektor. Iako se presude očekuju, potencijalni dodatni trošak od PDV-a na transakcije bi, logično, mogao dovesti do daljnjeg povećanja naknada i provizija za POS terminale i online plaćanja. Sve dok nemamo jasnu regulatornu sliku, i banke i privreda ostaju u neizvjesnosti”, upozorio je.
Regulacija kao štit
Marić je mišljenja da nedostatak volje velikog broja firmi da omoguće kartično plaćanje nije primarno stvar tehnološke zaostalosti, već ekonomske računice i loše regulative. Dokle god su naknade za korištenje POS terminala i online plaćanja u Bosni i Hercegovini višestruko veće nego u EU, mali i srednji biznisi će gotovinu, kako je izjavio, smatrati “jeftinijom” opcijom.
Ovo je praksa koja ima ozbiljne implikacije po bh. ekonomiju. Ona održava visok nivo sive ekonomije, smanjuje transparentnost tokova novca, usporava modernizaciju i čini domaće firme manje konkurentnim.
Da bi se ovaj trend preokrenuo, Marić je pozvao na hitnu regulatornu akciju, i to usvajanjem Zakona o platnim uslugama (usklađenog s EU direktivom PSD2) i razrješenjem spora s UIO.
Samo smanjenjem troškova kartičnog plaćanja na, kako je zaključio u razgovoru za Klix.ba, razuman nivo i osiguravanjem pravne sigurnosti, domaći biznis će dobiti podsticaj da izađe iz “keš” zone, što je jedini put ka većoj transparentnosti, fiskalnoj disciplini i istinskoj digitalizaciji bh. tržišta.
