Milorad Dodik za sada nije uspio da pređe u političku ofanzivu nakon što se ovog proljeća našao u teškoj političkoj utakmici, a koju je sam izazvao. Iako se čini da je u posljednjih nekoliko dana smirio retoriku, iz više razloga ne treba sumnjati da je još uvijek opasan i da su ciljevi isti.
Predstavnici vladajuće većine su u ponedjeljak održali sastanak, sa kojeg je prvi izašao Dodik i poručio da ništa nije dogovoreno, ali da će ukoliko rezolucija o genocidu u Srebrenici bude usvojena u Ujedinjenim nacijama mnoge stvari biti teže dogovoriti.
Ono što je izostalo u odnosu na ranija Dodikova obraćanja su bahate prijetnje. Dodik je nakon što se u javnosti pojavila informacija o rezoluciji o genocidu u Srebrenici u više navrata zaprijetio da će usvajanje rezolucije značiti i to da će Republika Srpska krenuti putem nezavisnosti. Nastup u ponedjeljak je u tome smislu bio određeno reteriranje, jer poruka da će biti teže dogovoriti stvari znači i to da će Dodik nastaviti sa dogovaranjem, a da zaista misli da može provesti prijetnje o nezavisnosti onda se ne bi imalo šta dogovarati.
Politički za Dodika teže povlačenje je ono vezano za izborni zakon. Nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo izmjene Izbornog zakona Dodik je prvo prijetio, a zatim je i Narodna skupština RS-a usvojila entitetski Izborni zakon. Ipak, prema riječima Dodika, ali i njegovih saveznika izgledno je da će Lokalni izbori i u RS-u biti održani prema zakonu kojeg je izmijenio Schmidt.
Iako se to objašnjava navodno zakonskim procedurama zbog vitalnog nacionalnog interesa kojeg je pokrenuo klub Bošnjaka, istina je da se Dodik nije usudio da uđe u neizvjesnost paralelnih izbora i opasnost da izabrani dužnosnici ne budu priznati te dodatne komplikacije koje bi se iz toga izrodile.
Dodik je u svega nekoliko dana prešao put od osobe koji govori da Srbi ne mogu disati isti zrak sa “muslimanima”, do prilično pomirljivih govora na otvaranju džamije Arnaudije u Banjoj Luci zbog čega ga je pohvalio i OHR. U ovom slučaju ne treba upasti u zamku postavljanja preniskih kriterija, pa misliti da jedan pristojan govor može biti zamjena za brojne uvrede i prijetnje koje je izrekao.
Ukidanje bankovnih računa, fiskalni problemi u RS-u, izborni zakon, pitanje Ustavnog suda gdje ne može da nametne svoj narativ, katastrofalan odnos sa većim dijelom Međunarodne zajednice su samo neki od problema koje Dodik ne kontroliše u potpunosti. U takvoj situaciji Dodik nije siguran kakve će reakcije biti ako iz retoričke pređe u stvarnu eskalaciju, te odlučuje da se primiri.
Njegova povlačenja ne treba shvatiti kao poraz, nego kao uzmaci političara sa mnogo “utakmica u nogama”, te čekanje bolje prilike da nastavi raditi na onome što Dodik ne krije da su njegovi strateški ciljevi, a to je razgradnja Bosne i Hercegovine. Jednostavno, kada se dešava politička oluja, Dodik zatraži zaklon, a jedna njegova nada je da će eventualni povratak Donalda Trumpa na vlast donijeti do novih okolnosti.
