Danas se Bosanska Otoka ne budi uz zvuke svečanosti, ne blista u svjetlu akademija, priznanja ni ceremonija, 30 godina nakon 19. septembra 1995., datuma koji označava oslobođenje i preokret u historiji našeg kraja. Umjesto mladih glasova koji uče, cvijeća položenog na spomen-obilježjima, školskih historijskih sati, prisjećamo se u tišini. S tugom, s pijetetom, ali i sa pitanjem: šta ulica, šta lokalna vlast čini da čuvamo sjećanje?
Već godinama Otoka pamti dane borbe Druge čete otočkog bataljona “Sultani”, žrtvu i herojstvo onih koji su stajali na prvu crtu slobode. Ali danas, ni potporom ni prisustvom nema političkog simbola, nema načelnika. Gdje je onaj koji bi trebao stajati uz borce i građane, uz njihov bol i ponos?
Dok općine širom Bosne i Hercegovine proslavljaju svoje herojske datume, Otoka danas ostaje bez svečane akademije, bez dodjele priznanja, bez historijskog časa, bez polaganja cvijeća. I dok se toleriše šutnja, čini se kao da se sama sloboda stavlja u drugi plan kao da svijetlo sjećanja polako gubi snagu.
Ovo nije samo optužba, ovo je poziv da se načelnik, vijećnici, institucije općine Bosanska Krupa, Unsko-sanski kanton i svi odgovorni uključe i da se dostojanstveno obilježi 19. septembar, da se rodoljublje pokaže djelom, ne samo riječju. Jer naš narod, naši borci i naše slobodne majke zaslužuju da se ponos i sjećanje očuvaju od zaborava.
Danas dostojanstveno, sutra sjećanjem, za onoga koji je svoje dao i neka Bosanska Otoka opet bude glasna,puna i ponosna u dan oslobođenja. Neka ovaj 19-ti septembar ne ostane datum bez sjaja.
Neka je vječni rahmet šehidima i poginulim borcima Krajine koji su ono najvrijednije dali da bi mi danas slobodno hodali Bosanskom otokom.
