Kontroverzni trgovac oružjem Zvonko Zubak kupio je dio kompanije “Vitezit” iz Viteza u procesu koji je završio i na sudu iako Zubak tvrdi da je imovina koju je kupio sposobna za proizvodnju baruta za potrebe namjenske industrije Federacije BiH.
Ime najpoznatijeg trgovca oružjem iz Hrvatske Zvonka Zubaka sve se više spominje kao rješenje problema snabdijevanja barutom namjenske industrije u Federaciji BiH.
Zubakovo prilično kontroverzno vlasništvo nad kompanijom “Vitezit” ponovo je došlo u fokus nakon prekida snabdijevanja baruta iz Srbije za kompanije “Igman d.d”.
Veliki proizvodni pogoni kompanije “Vitezit” u tri puta provođenoj prodaji nakon stečaja prodani su zagrebačkoj kompaniji “WDG Produkt” iza koje stoji Zvonko Zubak i njegov sin Mathias.
Krajem augusta ove godine Općinski sud u Travniku odbacio je tužbu Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine kojom se osporava prodaja imovine “Vitezita” kompaniji Zvonka Zubaka u vrijednosti od 10,8 miliona maraka.
U međuvremenu imovina nekadašnjeg diva namjenske industrije je rasparčana na privatne kompanije, radnici duže od decenije očekuju svoja potraživanja dok značajna količina uskladištenog raketnog baruta i hemijskih jedinjenja trune u neadekvatnim skladištima.
Zubak i Vitezit
Zvonko Zubak je rođen 8. marta 1958. godine u mjestu Bunar kod Plehana u Bosanskoj Posavini. U mladosti postaje biznismen i autoprevoznik i vlasnik nekoliko autobusa kojima prevozi radnike iz Bosanske Posavine na rad u Njemačku.
Uporedo sa transportom ljudi kod Zubaka je tekao i transport roba pa je tako nakon ilegalnog uvoza videorekordera izbijanjem rata u Hrvatskoj započeo i transport odnosno šverc oružja.
U vrlo kratkom roku Zubak uspostavlja dobre odnose sa trgovcima oružja iz Srednje i Istočne Evrope odakle za potrebe Hrvatske vojske nabavlja i kupuje municiju, naoružanje, helikoptere Mi-8, lovačke avione MiG-21 pa čak i nekompletan sistem protuzračne odbrane S-300.
Upravo je nabavka sistema S-300 za potrebe Hrvatske vojske u vrijednosti od preko 200 miliona dolara, iako nekompletirana, bila afera koja je Zubaka dovela u mainstream.
“Ruski ministar obrane Pavel Gračev mi je rekao kako je nemoguće da Hrvatska dobije sistem S-300, pa sam otišao u Jeljcinov kabinet gdje mi je Jeljcinov savjetnik Sergej Volkov rekao da bi bilo moguće da sistem S-300 ipak prodaju Libiji. Otišao sam u Libiju gdje nam je Gadafi odobrio libijski certifikat krajnjega korisnika s kojim smo mogli zatražiti od Rusa S-300”, objasnio je Zubak.
Prema pisanjima Žurnala, tokom agresije na BiH Zubak je sarađivao i sa Hasanom Čengićem na poslovima nabavke naoružanja, od kada datira njegov interes za vojnu industriju u BiH.
Zubak od 2018. godine nastoji ući u vlasničku strukturu kompanije “Vitezit” čija je stečajna masa utvrđena na 1,3 miliona kvadratnih metara. Podsjetimo, kompanija Vitezit je bila specijalizirana za proizvodnju civilnih i vojnih eksploziva, raketnog baruta i hemijskih supstanci vojne i civilne namjene.
Posredstvom političkog partnerstva SDA i HDZ kompanija “Vitezit” je dovedena u stanje stečaja 2020. godine, a većina radnih postrojenja je pod sumnjivim okolnostima nestala preko Srbije pa sve do Irana pri čemu je nestala i velika količina dokumentacije neophodne za proizvodnju.
Zubakov ulazak u vlasništvo dijela “Vitezita”, kojeg dijeli sa nekoliko privatnih kompanija obilježen je spornim poslovima od kojih se izdvaja neizvršena prodaja minobacačkih granata Ukrajini u poslu vrijednom 36 miliona dolara.
Vitezit i barut
Proizvodnja baruta koja je bila uspostavljena u “Vitezitu” prije rata nije bila usmjerena na proizvodnju baruta koja se koristi za streljačku municiju koju proizvodi konjička kompanija.
Municijski barut ili bezdimni barut ima drugačija hemijska svojstva pa je i jednostavniji za proizvodnju u odnosu na raketni koji je proizvodio “Vitezit”.
Pojednostavljeno, čak ni tokom vrhunca i ekspanzije proizvodnje i razvoja “Vitezit” nije proizvodio municiju koja je potrebna za streljačku municiju, ali je imao primjenu u artiljerijskoj odnosno raketnoj municiji što je bilo neophodno drugim kompanijama namjenske industrije u BiH.
S druge strane, mudro prateći situaciju Zubak je prije nekoliko dana izjavio za hrvatske medije da njegova kompanija može proizvoditi barut koji je neophodan namjenskoj industriji Federaciji BiH.
Međutim, stanje na terenu teško da može poduprijeti tvrdnje hrvatskog trgovca oružjem. Naime, prije svega pravni postupak u vezi “Vitezita” i dalje nije završen, ključna oprema i uređaji su nestali i prodani izvan “Vitezita” zajedno sa proizvodnom dokumentacijom.
“Vitezit” od 2009. godine nije u proizvodnoj kondiciji što objašnjava izjavu Zubaka prema kojoj je za revitalizaciju proizvodnje potrebno novih 125 miliona eura.
Šire posmatrano, oko kompanije “Vitezit”, odnosno onoga što je od nje ostalo je previše neriješenih pravnih sporova, ali i 150 tona tona starog baruta i eksploziva čija je sudbina nepoznata, ali se zna da su uslovi skladištenja neodgovarajući.
Dodatna potvrda sporne rasprodaje “Vitezita” jeste interes i istraga POSKOK-a o nestaloj dokumentaciji za proizvodnju i brojnim nepravilnostima.
