Mladi u Bosni i Hercegovini već godinama koračaju u začaranom krugu nezaposlenosti i besperspektivnosti.
Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, stopa nezaposlenosti u starosnoj grupi od 15 do 24 godine u prvom kvartalu ove godine iznosila je čak 30,2 posto – što našu zemlju svrstava među evropske rekorderke po ovom crnom statističkom pokazatelju.
Ekonomisti upozoravaju da je riječ o duboko ukorijenjenom problemu, u kojem se prepliću slaba privreda, urušeno obrazovanje i društvo koje mladima nudi malo ili nimalo perspektive.
Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, stopa nezaposlenosti mladih (između 15-24 godine) u prvom kvartalu ove godine iznosila je 30,2 posto, što svrstava Bosnu i Hercegovinu među zemlje s najvišim stopama nezaposlenosti mladih u Europi.
A šta kažu ekonomisti na ove podatke?
Igor Gavran, ekonomsi analitičar, kaže za Faktor da je neposredni uzrok nesklad ponude i tražnje na tržištu rada, gdje ima premalo radnih mjesta koja nude atraktivna primanja i uvjete rada, a previše mladih čije obrazovanje i vještine (pa i spremnost za rad u nekim slučajevima) nisu atraktivni poslodavcima.
– Suštinski uzroci koji dovode do ovog nesklada su i ekonomski (nepovoljni uvjeti poslovanja, nedovoljna ulaganja, nedistatak rasta i razvoja koji generišu nova radna mjesta), obrazovni (veliki broj potpuno bezvrijednih štamparija diploma koje se nažalost akreditiraju kao univerziteti i koji ne daju nikakva znanja ni vještine, brojni obrazovni programi koji proizvode kadrove koji realno nisu nikome potrebni) i općedruštveni (mladi žive u društvu gdje se najatraktivnijim karijerama čine ili parazitiranje u javnom sektoru preko partijskog angažmana i privatnih veza ili čak direktnih kupovina radnih mjesta, ili nebulozna izmišljena pseudozanimanja za besposličare bez ikakvih kvalifikacija koja se nazivaju influencerima i sličnim) – ističe Gavran.
Kaže da, nažalost, umjesto da se nešto poduzima u bilo kojoj od ovih kategorija, postoji trend da poslodavci pa i vlade zagovaraju uvoz radne snage što bi bilo skoro jednako protjerivanju domaćeg stanovništva, “jer ne postoji efikasniji način da iselimo i one koji su još tu nego da uvezemo radnike iz sirotinjskih zemalja i time zauvijek ugasimo svaku nadu nezaposlenih da će im u BiH ikada biti ponuđeni adekvatni uvjeti rada”.
