Bihać, ali i ostali gradovi Unsko-sanskog kantona se posljednjih mjeseci suočavaju sa ozbiljnim problemom u saobraćaju. Sve je više maloljetnika koji voze električne romobile bez ikakve zaštitne opreme i bez poštivanja saobraćajnih pravila. Najnoviji incident zabilježen je kod zgrade Arhiva Unsko-sanskog kantona, gdje je djevojčica stara oko 13–14 godina velikom brzinom, u suprotnom smjeru jednosmjerne ulice, zamalo izazvala sudar.
Samo milimetri su dijelili od tragedije. Kako ističu svjedoci, ovo nije usamljen slučaj jer „bliski susreti“ ove vrste postali su svakodnevnica u Bihaću, a nadležne institucije i dalje šute.
Za portal KRAJINA.BA oglasio se Bišćanin Željko Mirković, koji je bio učesnik ovog nemilog događaja i postavio javno pitanje policiji i Centru za socijalni rad:
– Danas sam, kod Arhiva USK, umalo doživio sudar s električnim romobilom kojim je upravljala djevojčica od oko 13–14 godina. Vozila je vrlo brzo, u suprotnom smjeru jednosmjerne ulice, bez ikakve zaštitne opreme i bez poštivanja saobraćajnih pravila. Ovo nije moj prvi „bliski susret“ ove vrste. Pitam javno – šta policija i Centar za socijalni rad poduzimaju da se ovaj rastući problem stavi pod kontrolu?
Djeca na romobilima – opasnost za sve učesnike u saobraćaju
Električni romobili dostižu brzine i preko 25–60 km/h, što ih svrstava u kategoriju vozila koja mogu biti jednako opasna kao mopedi. Takva vožnja predstavlja rizik i za odrasle, a pogotovo za djecu koja nemaju razvijene motoričke sposobnosti, procjenu rizika niti prometnu disciplinu.
U skladu sa Zakonom o sigurnosti saobraćaja, policija je dužna da sankcioniše svako nepoštivanje propisa, bez obzira na vrstu vozila. Djeca mlađa od zakonom propisane dobi (najčešće 14 ili 16 godina) uopće ne smiju učestvovati u prometu na ovakvim vozilima. Međutim, u praksi to pravilo gotovo niko ne provodi.
Odgovornost roditelja i uloga Centra za socijalni rad
Roditelji imaju zakonsku i moralnu obavezu da brinu o sigurnosti svoje djece. Ako roditelj svjesno dopušta djetetu da upravlja romobilom bez zaštitne opreme, u uvjetima koji ugrožavaju i dijete i druge učesnike u saobraćaju, to se može tumačiti kao zanemarivanje roditeljske brige. U tom slučaju nadležnost preuzima i Centar za socijalni rad.
Posljedice ovakvog nemara mogu biti tragične – od teških povreda, preko trajnog invaliditeta, do gubitka života. Nečije dijete može stradati samo zato što roditelj nije spriječio njegovo rizično ponašanje.
Javni zahtjev institucijama
Građani traže od nadležnih:
- Da policija i MUP USK javno kažu kakve mjere provode u vezi sa maloljetnicima na električnim romobilima.
- Da Centar za socijalni rad jasno upozori roditelje na njihovu odgovornost i moguće sankcije.
- Da se poduzmu preventivne i represivne mjere kako bi se smanjio broj opasnih situacija na cestama.
Ovo pitanje nalazi se na granici između pravnih normi i roditeljske odgovornosti. Vrijeme je da se prestane šutjeti i konačno reaguje, prije nego što se dogodi tragedija koja će skupo koštati cijelu zajednicu.
Zato ovim putem pozivamo Vladu Unsko-sanskog kantona, MUP USK i Skupštinu USK da se napokon uozbilje i počnu raditi svoj posao. Krajnje je vrijeme da donesu konkretne propise kojima će se urediti ovo trenutno bezakonje kada su električni romobili u pitanju. Svakodnevno svjedočimo nesrećama i opasnim situacijama na cestama, a građani s pravom traže zaštitu i jasna pravila. Električni romobili ne smiju ostati siva zona u saobraćaju – odgovornost je na vlastima Unsko-sanskog kantona da reaguju odmah.
