Nastup je planiran u diskoteci XL, upravo tog dana kada se cijela Krajina poklanja sjećanju na jednog od svojih najsvjetlijih sinova. I dok društvene mreže bruje od apela zabrinutih građana koji traže otkazivanje događaja, organizatori zasad šute – a muzika je, kako stvari stoje, jača od poštovanja.
Građani s pravom pitaju: da li je komercijalni interes postao važniji od kolektivnog sjećanja? Može li se 5. august, dan tuge, ponosa i herojstva, uopće pretvoriti u noćnu zabavu – i to u srcu Krajine?
Odluka da se koncert i dalje planira, uprkos simbolici datuma, mnogi nazivaju ne samo moralnim promašajem, već i činom duboke društvene i političke neosjetljivosti. Dok se Bužim priprema da heroju oda počast, Cazin – barem za sada – sprema binu i ozvučenje.
Još nije kasno da se stvari promijene. Da se pošalje poruka poštovanja prema onima koji su dali svoje živote za domovinu. Da se pokaže da Krajina zna ko su joj bili heroji. U suprotnom, 5. august će ostati dan podjele – dok jedni uče dove za heroje i šehide naše Krajine, iz Cazina će, kako sada stvari stoje, odjekivati pjesme.
Građani znaju: “Ime Izeta Nanića se ne izgovara uz muziku – već uz suze, ponos i tišinu”