KOZARAC/PRIJEDOR, 20. jula – Na komemoraciji su pročitana imena svih kojima je danas klanjana dženaza te je ispričana njihova tragična životna priča.
Najmlađa žrtva koja je Semir Čelić koji je ubijen 1992. godine kada je imao 24 godine, a smiraj će pronaći zajedno sa svojim bratom Edinom, koji je godinu stariji.
Osim njima dvojici, dženaza je klanjana i Ismetu Sušiću rođenom 1931. godine, Mehemedu Čikotiću rođenom 1960. godine, Mirsadu Zečiću rođenom 1967. godine, Kasimu Bajrektareviću rođenom 1922. godine i Omeru Alagiću rođenom 1930. godine.
Pojedini su ekshumirani još 1998. godine, ali kako njihovi posmrtni ostaci nisu kompletirani, porodice su se nadale da će pronaći još kostiju svojih najmilijih.
Takav je slučaj sa Ismetom Sušićem, koji je poginuo u ljeto 1992. godine, a čiji kompletan skelet do danas nije pronađen. Međutim, porodica više nije mogla čekati.
Vjerski program je otpočeo učenjem sure Jasina, zatim je pročitan književni odlomak o šehidima te još jedna sura Feth u kojoj se kaže: “A ti dušo smirena vrati se Gospodaru zadovoljna, a i on s tobom zadovoljan”.
Mirsada Imsirovic, rođena Zečić, danas je sahranila brata Mirsada, čije tijelo je pronađeno 9. aprila prošle godine u masovnoj grobnici.
U emotivno teškom razgovoru, kazala je da joj je najveća utjeha to što je njen brat kompletan sahranjen s obzirom na to da kod mnogih nije takav slučaj.
“Nakon više od 30 godina, vraćamo ga kući. Jedan jedini moj brat… Jednog dana sam nazvala Šejkovaču i pitala jesu li ga pronašli, pitali su kako znam. Pitala sam je li cijeli, rekli su da jest”, kazala je Imširović.
Posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana do sada su nađeni u tri države i deset različitih opština, što govori o razmjeri zločina s elementima genocida. Srpske vojne i policijske snage ostavile su iza sebe 3.176 žrtava u Prijedoru i dolini Sane, a još uvijek se traga za oko 500 osoba.