Rođena 4. januara 1972. godine u Cazinu, Indira je po zanimanju bila tekstilni tehničar, ali je tokom rata nesebično služila kao bolničarka u Općinskom štabu Teritorijalne odbrane Cazin.
Mehmed Kapić, komandir voda i jedinice u kojoj je Indira služila, s dubokom zahvalnošću govori o njoj kao o osobi kojoj duguje svoj život. Prisjeća se trenutka kada je, teško ranjen nakon granatiranja, bio zarobljen u rovovima, nesposoban da ustane. Indira je, zajedno sa svojim saborcima, pritekla u pomoć i hrabro ga previla, štiteći ga čak i pod novim napadima.
“Doktor koji me je primio rekao mi je da joj zahvalim, jer je upravo zahvaljujući Indirinoj brzoj intervenciji moj život spašen”, kaže Kapić.
Nažalost, Indira je izgubila život 19. jula 1992. godine u mjestu Gornji Srbljani, zajedno sa četvoricom saboraca. Preuzela je njegovu pušku nakon što je on ranjen i hrabro nastavila borbu.
“Nisam imao priliku da joj se zahvalim, ali nikada nisam čuo ništa loše o njoj. Bila je hrabrija od mnogih muškaraca i dala je sve od sebe za našu slobodu,” ističe Kapić.
I drugi saborci pamte Indiru kao izuzetno hrabru i predanu djevojku. Šefik Čizmić se sjeća njene odlučnosti i posebnog duha: “Uvijek je nosila pištolj i išla je s nama na prve linije, iako to nije bila njena obaveza. Bila je spremna da život da za našu zemlju.”
U znak trajnog sjećanja na njen doprinos i hrabrost, u naselju Pjanići u Cazinu sagrađen je park koji nosi njeno ime.