Uređenje doma nikada nije bilo jednostavno, ali čini se da u Krajini – nikada nije bilo ni skuplje. Redakcija portala KRAJINA.BA istražila je koliko košta krečenje stana ili kuće u gradovima i općinama Unsko-sanskog kantona, a rezultati pokazuju da cijene variraju, ali su za mnoge već van budžeta.
Gdje je najskuplje, a gdje najjeftinije?
Prema informacijama koje smo prikupili direktno od majstora i firmi:
Bihać:
Neregistrovani majstori: 3–4 KM/m²
Firme i obrti: 4–7 KM/m²
Cazin i Sanski Most:
Neregistrovani: 3–4 KM/m²
Firme: 4–6 KM/m²
Velika Kladuša:
Firme: 3–6 KM/m²
Bužim:
Jedini kontaktirani majstor: 3–5 KM/m²
Ključ:
Kontaktirali smo jednog majstora koji nam je rekao da je cijena od 3–5 KM/m²
Bosanski Petrovac:
Najniže cijene: 2–4 KM/m²
Cijene rastu ako zatražite dodatne usluge poput gletovanja ili krpljenja rupa, gdje se po jednoj neravnini može naplatiti i dodatnih 4 do 5 KM.
Koliko košta “uradi sam” krečenje?
Ako odlučite da uzmete stvari (i valjak) u svoje ruke, računica izgleda ovako:
Površina stana od 50 m² – za krečenje zidova i plafona potrebno je oko 150 m² boje.
Cijena kante Jupola (15 litara): od 37,50 do 44,90 KM
Potrošnja: oko 100 m² po kanti
Ukupno potrebno: oko kanta i po, što znači da vas materijal otprilike košta 55–90 KM
Sve ostalo – to su „ruke“.
Dakle, cijena krečenja stana od 50 m² u Krajini može varirati od 300 do 1050 KM, zavisno od grada, složenosti radova i izvođača.
Građani: “Postali smo sami sebi majstori”
U razgovoru sa stanovnicima Bihaća i Cazina, većina kaže da je prije bilo normalno angažovati molera, ali sada su cijene postale nepristupačne:
“Kada sam izračunao da ću platiti više od 1.000 maraka za stan, odlučio sam kupiti valjak i probati sam. Krečio sam tri dana, ali sam uštedio bar 700 KM” – kaže Adnan iz Bihaća.
Zašto su cijene toliko visoke?
Pitanje koje se nameće jeste: kako su cijene krečenja toliko porasle, posebno kada znamo da:
– Polovina majstora nije registrovana
– Ne plaćaju porez
– Ne izdaju fiskalne račune
I dok jedni opravdavaju cijene rastom troškova i nedostatkom radne snage, drugi smatraju da su majstori jednostavno „pogospodili“ jer imaju posla više nego što mogu stići.
U Krajini, krečenje više nije samo pitanje boje – već ozbiljna investicija.
Građani biraju između plaćanja visokih cijena i samostalnog rada, dok moleri (registrovani ili ne) nastavljaju puniti kalendare.
Da li su visoke cijene rezultat potražnje, manjka radne snage ili “tržišne pohlepe” – ostaje otvoreno pitanje.