Prije 24 godine, 11. jula, na dan kada je u Potočarima polagan kamen temeljac za Memorijalni centar posvećen žrtvama genocida, u Vlasenici se dogodilo ubistvo koje ni nakon više od dvije decenije nije dobilo svoj pravni epilog.
Tada je, u večernjim satima, u porodičnoj kući u naselju Džamdžići ubijena 16-godišnja Meliha Durić, koja se zajedno s ocem i mlađim bratom tog dana vratila da obiđe dom iz kojeg su izbjegli 1992. godine.
Nekoliko minuta prije 23 sata ispaljen je hitac koji je pogodio Melihu dok je boravila u sobi. Prema rezultatima balističke analize, metak je ispaljen iz snajpera, a tragovi su upućivali na krov obližnje porušene kuće. Bio je to prvi Melihin dolazak u rodni grad nakon rata – i njen posljednji.
Istragu je vodila policijska ekipa kojom je tada rukovodio načelnik Centra službe bezbjednosti Zvornik, protiv kojeg je godinama kasnije podignuta optužnica za ratne zločine. U početnoj fazi istrage analizirane su puške pronađene na području Vlasenice, a jedna od njih odgovarala je oružju iz kojeg je ispaljen smrtonosni hitac.
Osoba čije je ime bilo povezano s tim oružjem tvrdila je da puška u trenutku ubistva nije bila kod njega, već na popravci, ali tu tvrdnju mehaničar nije potvrdio. Uprkos brojnim sumnjama i okolnostima koje su upućivale na moguće organizovano ubistvo, optuženi je 2004. godine oslobođen, a istraga nakon toga faktički zaustavljena. Od tada do danas, nije otvorena nijedna nova ozbiljna istraga o ovom slučaju.
Posebno uznemirujuća činjenica jeste da je iz iste puške dva mjeseca prije ubistva Melihe ranjen još jedan povratnik, dok se nalazio u istoj kući, u istoj sobi. Sve je upućivalo na to da su napadi izvedeni s iste pozicije, što je dodatno povećavalo sumnje u sistematsku prirodu napada.
Godinama kasnije, pojavile su se informacije koje ukazuju na potencijalnu dublju političku pozadinu zločina. Prema svjedočenju koje je istražnim organima dostavljeno prije nekoliko godina, ubistvo je bilo planirano kao provokacija na dan komemoracije u Srebrenici, a iza organizacije su navodno stajale tadašnje strukture vlasti Republike Srpske. Prvobitni plan je, kako se navodi, bio izazvati incident na području Bratunca ili Srebrenice, ali je zbog jake međunarodne prisutnosti preusmjeren ka Vlasenici.
Isti izvori spominju ime tadašnjeg ratnog komandanta jedne lokalne jedinice koji je, iako se u to vrijeme vodio kao osoba u bijegu u Srbiji, prema svjedočenju zapravo boravio u selu kod Vlasenice i koordinirao akciju. Kao izvršioci ubistva pominju se bivši pripadnici 10. diverzantskog odreda, uključujući i jedno ime koje se kasnije pojavilo u predmetu za genocid u Srebrenici.
Uprkos tome što su istražnim organima u više navrata dostavljani novi dokazi, do danas nije podignuta nova optužnica, niti je javnost obaviještena o eventualnom nastavku istrage. Porodica ubijene djevojke godinama je davala izjave i ukazivala na odgovorne, ali slučaj ostaje bez pravosudnog raspleta.
Otac ubijene djevojke već dvije decenije ukazuje na mogućnost da su odgovorni poznati lokalnim strukturama i institucijama, ali da istraga nije vođena do kraja. Prije nekoliko godina izjavio je da više ne vjeruje u pravdu, ali da bi volio samo saznati zašto mu je ubijena kćerka.
Danas, 24 godine kasnije, porodica Durić i dalje živi u Džamdžićima, okružena osobama koje povezuje s ratnim zločinima i ubistvom njihove kćerke. Meliha nije dočekala ni punoljetstvo. Njen život je prekinut na kućnom pragu, a istina o njenom ubistvu i dalje čeka da bude izgovorena pred sudom.