U ponedjeljak, 6. februara, učenik Medrese „Reis Džemaludin ef. Čaušević“ iz Cazina Ibrahim Tričić pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini proučio je posljednje ajete iz Kur’ana Časnog i tako stekao zvanje hafiza.
Pored hafiza Abdullaha i Talhe, zanimljivo je to da je hafiz Ibrahim treći brat iz porodice Tričić koji je položio hifz, a Časni Kur’an napamet ova trojica braće uče još od malih nogu. Muhafiz hafizu Ibrahimu Tričiću jeste hafiz Mehmed ef. Kudić, muftija bihaćki, dok su Komisiju za hifz ovom mladom Krajišniku činili Ismet ef. Spahić, Mensud ef. Đulović, dr. Elmir ef. Mašić, Omer ef. Zulić i Nedžad ef. Ćeman.
Hafiz Ibrahim Tričić, sin Sulejmana i Rezije, rođen je 2004. godine u Cazinu. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu Šturlić, nakon čega upisuje medresu. Trenutno je četvrti razred. Iako je s učenjem Časnog Kur’ana napamet počeo još u ranom djetinjstvu, intenzivnije se posvećuje ovoj aktivnosti po upisu u srednju školu. Kako je u svojoj čestitci naglasio muhafiz i muftija bihaćki Mehmed ef. Kudić, bilo mu je posebno zadovoljstvo sarađivati s hafizom Ibrahimom Tričićem zbog potpune posvećenosti cilju da nauči Časni Kur’an napamet, koji je bio preči od svih poteškoća koje su stajale pred njim.
Kako novi hafiz Ibrahim Tričić govori za Stav, učenje hifza trajalo je dugo, ali je uspješno polaganje bila jasna poruka da je stigao do cilja koji je još davno zacrtao.
To je bio poprilično dug put, ali, hvala Bogu, na kraju sa sretnim krajem, tj. uspješnim polaganjem hifza. Svi oni koji počnu s učenjem Časnog Kur’ana prije ili poslije i završe ga s hajrom. Kada sam proučio posljednji ajet pred Komisijom, koju su činili hafizi Spahić, Đulović, Mašić, Zulić i Ćeman, osjetio sam sreću i golemo zadovoljstvo što sam uspio u ovom životnom koraku. Elhamdulillah – govorio je o 6. februaru, ponedjeljku koji će zauvijek pamtiti, novi hafiz.
ČOVJEK SE SAM KREĆE PREMA SVOM CILJU
Kako kaže hafiz Ibrahim Tričić, prvi čovjek koji ga je ponukao na učenje hifza bio je njegov otac.
Odlučio sam se na učenje hifza jer me je moj babo Sulejman savjetovao i stalno me podsjećao na to kolika je nagrada kada čovjek nauči jedan harf, a kamoli ajet. Da ne govorim o naučenoj kompletnoj Časnoj Knjizi… Osim moga oca i majke, velika podrška bila su mi bili i jesu i danas braća Abdullah i Talha, koji su prije mene proučili hifz. Oni su mi u dobroj mjeri bili i inspiracija i jasan znak da položiti hifz nije nemoguća misija, kako to misle neki koji se uplaše broja stranica kada uzmu Časni Kitab u ruke – priča o podršci koju je imao.
Pored njegovog odricanja, stavlja ruku na srce i govori da se mnogo odricao i njegov muhafiz, muftija bihaćki Mehmed ef. Kudić.
Znate, kada ste nekome muhafiz, vrlo često se odričete vlastitog slobodnog vremena, druženja sa svojom porodicom, zarad podučavanja nekoga drugog Časnoj Knjizi. Muftija Kudić bi nakon svog redovnog posla dolazio meni i preslušavao me, ispitivao. Njegovi savjeti bili su mi od neizmjerne važnosti. Ja molim Allaha, dž. š., da ga nagradi za sav trud koji je uložio – govori Ibrahim Tričić o svom muhafizu, osobi koja u životu svakog hafiza ima posebno mjesto.
Bistrina uma i briljantna memorija su mu bili dodatan stimulans u ostvarenju ovog velikog poduhvata. Bosanska Krajina možda nije specifična po broju hafiza Kur’ana Časnog, ali je sigurno posebna po višečlanim porodicama hafiza. Nakon hafiza iz porodice Šahinović i Hašić, ovo je treća porodica koja ima tri hafiza u jednoj kući. Čestitam hafizu Ibrahimu, njegovim čestitim roditeljima i cijeloj porodici Tričić. Čestitam i našoj Medresi ‘Reis Džemaludin ef. Čaušević’ u Cazinu, koja bilježi značajan uspjeh i napredak u broju hafiza učenika – naveo je uz iskazivanje radosti što u našem narodu učenje Kur’ana napamet postaje „trend“ i iznimno zastupljena praksa, pogotovo među mladim ljudima.
On, isto tako, ne zaboravlja spomenuti ni učenje hifza u „Školi Kur’ana“ Bosanska krupa pred hafizom Muharemom ef. Bajrićem, kojeg smatra svojim prvim učiteljem.
Ovom prilikom bih se zahvalio i profesorima Medrese ‘Reis Džemaludin ef. Čaušević’, koji su mi maksimalno olakšali proces usvajanja znanja iz hifza i koji su mi bili potpora. Uprkos njihovoj dobroj volji i želji, školske obaveze su se morale obaviti na vrijeme. Ipak, želja koju sam imao i cilj kojem sam stremio jednostavno su doveli do toga da sam uskladio vrijeme za hifz, za školu i za odmor. Sve sam fino rasporedio. Jer, čovjek kada ima golemi cilj pred sobom, on se sam kreće prema tom cilju – njegova je poruka.
ODNOS PREMA RODITELJU UZROK USPJEHA ČOVJEKA
Hafiz Ibrahim Tričić ne krije sreću zbog toga što u njegovom okruženju ima vršnjaka koji su također zainteresirani za učenje hifza.
Javnost je upoznata s tim da, osim moje porodice, na ovom području postoje još dvije porodice koje u kući imaju tri hafiza – Šahinović i Hašić. Ono što je pozitivan pokazatelj da je svijest o vjeri u ovom dijelu našeg topraka još itekako živa jeste svakako želja mladih ljudi da krenu s učenjem hifza. Naprimjer, moj mlađi brat Jusuf već je u procesu učenja Časne Knjige napamet, a tu su i moje medresanske kolege Ismail Haskić i Amar Dervić – rekao je.
Na samom kraju veli da je odnos prema roditeljima ono glavno što određuje kako će pojedinac živjeti i na koji način će uskladiti vlastiti život.
Odnos prema roditelju je jedan od najčešćih uzroka uspjeha čovjeka. Nas su roditelji podigli u duhu vjere i učenja Časnog Kur’ana. Cijela porodica, nas šestero braće i tri sestre – Abdullah, Amina, Sejfullah, Talha, Jusuf, Davud, Tajba, Nedžma i ja, uči i trudi se živjeti Časni Kur’an, a sve to je dio odgoja roditelja i, naravno, milost Božija prije svega. Molim Allaha Uzvišenog da nas skupa s našim roditeljima nastani u džennetu. Amin – završio je razgovor novi hafiz Ibrahim Tričić, mladić koji dolazi iz porodice trojice hafiza i četvrtog „u nastanku“.
