Tužilaštvo Zapadnohercegovačkog Kantona podiglo je optužnicu protiv Z. N. (rođen 1988. godine u Mostaru) i A. Č. (rođen 1989. godine u Mostaru), koji su, prema navodima optužnice, zajedno počinili kazneno djelo utaje.
Prema nezvaničnim informacijama, i za trećom osumnjičenom osobom inicijala M. M. koji je optuženima pomagao utovariti stoku je raspisana operativna potraga.
Prema optužnici, 2020. godine, Z. N. je od oštećenog A. G. preuzeo na čuvanje stoku koja se sastojala od 55 ovaca, 17 janjaca, 7 velikih krava, 1 junca, 3 junice i 1 tele, s ciljem da brine o stoci dok je A. G. bio izvan Bosne i Hercegovine. Za obavljanje ovog zadatka Z. N. je primio stan i mjesečnu platu.
Međutim, Z. N. je pozvao svog poznanika A. Č. i M. M. da dođu u Ljubuški, gdje su zajedno, svjesni da se radi o tuđoj imovini, odlučili protupravno prodati stoku. A. Č. je preko internetske stranice Olx objavio oglase za prodaju stoke, nakon čega je pokušao prodati stoku raznim potencijalnim kupcima.
Kada nije uspio prodati stoku, A. Č. je preko istog profila dogovorio prodaju stoke s B. M. iz Nevesinja, koji je pristao kupiti stoku za 10.000 KM.
B. M. je došao u Ljubuški i zajedno s A. Č. i M. M. utovario 45 janjaca i ovaca te 9 krava u teretno vozilo, koje je odvezao, dok je novac od prodaje stoke, u iznosu od 10.000 KM, predao Z. N. Taj novac su Z. N., A. Č. i M. M. podijelili i potrošili na razne stvari, čime su oštetili A. G. za vrijednost prodate stoke.
Optuženici Z. N. i A. Č. terete se za krivično djelo utaje, opisano u članku 290 stavku 1 Kaznenog zakona Federacije BiH, te su sukladno članku 31 KZ F BiH optuženi kao supočinitelji za protupravno zadržavanje tuđe imovine koja im je bila povjerena.
Optužnica je podignuta temeljem članka 45 stavka 2 tačke i) i članka 241 stavka 1 Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH.
Prema načelu pretpostavke nevinosti iz čl. 3. st. 1. ZKP-a F BiH, svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja, radi čega potvrđivanjem optužnice protiv određene osobe za konkretno kazneno djelo, ne predstavlja njenu kaznenu odgovornost za počinjenje krivičnog djela, jer se krivnja počinitelja utvrđuje pravomoćnom presudom, naglašavaju iz Suda.