Ipak, iza takvog ponašanja mački kriju se konkretni razlozi, od prirodnih instinkta do emocija i zdravlja.
Iako mačke žive u vašim domovima, njihove navike u ishrani još podsjećaju na njihove divlje pretke. Mačke su striktni mesožderi, što znači da za preživljavanje moraju jesti meso. Za razliku od ljudi, njihovo tijelo ne može crpiti sve potrebne nutrijente iz biljnih izvora.
U divljini bi mačke lovile mali plijen poput miševa, ptica i guštera više puta dnevno, te tako osigurale male, ali česte obroke. Domaće mačke su također zadržale tu naviku, jer jedu više puta dnevno u manjim količinama. Kada imaju stalan pristup hrani, pojedine mačke pretjeraju i debljaju se, dok druge izgube interes i postanu izbirljive jer nemaju osjećaj gladi ili potrebe.
Za razliku od pasa, mačke ne osjećaju slatke okuse jer im je okusni receptor za šećer evolucijski nefunkcionalan. Ove ljubimce privlače mesnati okusi, karakteristični za meso i ribu. Također, mačke su osjetljive na mirise jer im je njuh i do 14 puta jači od ljudskog. Ukoliko im hrana ne miriše pogodno, lako će je odbiti.
Mačke su poznate po svojoj sklonosti rutini i predvidljivosti, piše trenerica za mačke Adrienne Farricelli za portal PetHelpful. Male promjene koje vlasnicima djeluju beznačajno, nova zdjelica, miris druge životinje, preseljenje pa čak i novi komad namještaja, mogu izazvati stres koji se odmah odražava na apetit. Stresne situacije mogu čak uzrokovati anoreksiju kod mačaka.
Još jedan čest razlog odbijanja hrane je negativno iskustvo povezano s određenim obrokom. Naprimjer, ako je mačka dobila lijek skriven u hrani i osjetila gorak okus ili joj je nakon obroka bilo loše, vrlo je vjerovatno da će tu hranu ubuduće izbjegavati.
Neke mačke čak koriste izbirljivost kako bi privukle više pažnje. Ako primijete da vlasnik postaje posebno brižan, razgovorljiv ili im nudi ukusnije alternative nakon što odbiju hranu, mogu to naučiti kao način da dobiju dodatnu pažnju.
Važno je razlikovati normalnu izbirljivost od mogućih zdravstvenih problema. Gubitak apetita može biti prvi znak ozbiljnijih zdravstvenih stanja, dentalnih problema, bolesti bubrega, probavnih problema ili čak tumora. Starije mačke, uz sve to, često imaju slabiji njuh i okus, što dodatno smanjuje interes za hranu.
Veterinari upozoravaju da odrasla mačka koja ne jede duže od 24 sata može razviti opasnu bolest jetre -hepatičku lipidozu, pa se zbog toga nikad ne smije odgađati posjeta veterinaru ako mačka odbija obroke. Kod mačića mlađih od šest sedmica taj period ne smije preći ni 12 sati.
Ukoliko mačka odbije jesti svoju uobičajenu hranu, nemojte odmah nuditi “nešto bolje”, jer se time može stvoriti obrazac u kojem mačka nauči da će odbijanjem dobiti ukusniju alternativu. Umjesto toga, malo pričekajte prije nego što zamijenite hranu.
Mačke nisu izbirljive iz čiste zabave jer iza njihove selektivnosti stoji evolucija, emocije i ranija iskustva. Ključ uspješnog hranjenja je razumijevanje njihove prirode i nježno prilagođavanje bez prisiljavanja. Kada se promjene navika u ishrani pojave iznenada, najbolji je potez posjeta veterinaru.