Siva ekonomija u BiH godišnje proguta milijarde KM. Zemlja čuda i apsurda, gdje se ilegalan rad dozvoljava, pa čak i reklamira. Za jednu siromašnu zemlju, nevjerovatno je da svaka 4. ili 5. marka završi u sivoj zoni odnosno elegalnim tokovima. Svako treće preduzeće posluje u sivoj zoni prije nego što se registruje, a skoro polovina u tom statusu ostaje godinama.
Biljana Rankić, preduzetnik iz Bijeljine kaže da je 26 godina u poslu i da je posao preživio teška vremena i razne krize ali da brojne preduzetnike razni nameti u neuređenom sistemu tjeraju u sivu zonu, piše BN.
“Zadnjih godina smo doživjeli ogromno povećanje dažbina tako da su naše dažbine na mjesečnom nivou čak do 5.000 KM. Onda nije ni čudo što ljudi pribjegavaju zaradi putem interneta ili pokušavaju da tarade na neki drugi, lakši način, i jednostavno izbjegavaju da se registruju. Oni u startu u odnosu na mene uštede tih 5.000 KM time što se ne registruje i ne plaćaju nikakve obaveze. Nije to mala zarada”, navodi Rankić.
“Došli smo u apsurdnu situaciju da su privrednici i preduzetnici koji rade po zakonu praktično kažnjeni što rade legalno, kažu u Područnoj zanatsko-preduzetničkoj komori u Bijeljini. Dodaju da neki njihovi članovi, opterećeni iznova novim setovima mjera, radnju drže samo da bi imali penzijsko i zdravstveno osiguranje.
Radnici koji rade u takvim preduzećima i radnjama su lišeni elementarnih radničkih prava, čak im je i plata ispod zakonskog minimuma. Nema doprinosa, zdravstvenog i penzinskog osiguranja i to za šta rade je gola plata, o toplom obroku i regresu da ne i govorimo.
Vrlo je slikovit primjer novi set mjera koji je donesen prošle godine. Nakon toga je u Banjoj Luci za prva dva mjeseca odjavljeno oko 235 preduzetničkih radnji, u Bijeljini samo u januaru 34”, navodi predsjednik te komore Milorad Stević.
“Građani sa niskim dohotkom ne mogu ništa drugo nego da se snalaze i osmišljavaju načine kako da prežive, a to je jedino poslovanje u sivoj zoni”, kaže ekonomista, prof. dr Mirjana Orašanin.
“Nije da to opravdavam ali građani moraju nekako da prežive. Pošto je ovo ambijent u kojem građani od svog rada teško mogu da žive, moraju se dovijati na najrazličitije načine. Upravo je to razlog zašto je u BiH i dalje visok procenat poslovanja u sivoj zoni”, dodaje ona.
“Pored radnika, od sive ekonomije gubi i država koja svake godine ostaje bez ogromnih budžetskih prihoda”, ističe Stević.
“Djeluje zastrašujuće kad samo izgovorite da BiH gubi 9 milijardi KM godišnje. Jesmo li mi zaista društvo koje sebi može da dozvoli luksuz da se tako olako odrekne tolikih sredstava? Zamislite koliko bi značilo da samo za 50 posto smanjimo tu sivu zonu, da četiri ili pet milijardi KM godišnje uđe u budžet? Koliko bismo samo time poboljšali infrastrukturu, otvorili radnih mjesta, povećali plate i penzije”, dodaje on.
“Ukoliko država nešto ne uradi, ne nađe neki način da zaštiti one rade po zakonu, gubici će biti sve veći, a životni standard građana sve manji”, upozorava Rankićeva.
“Samo nas godine našeg rada drže da opstanemo, ali je sve pitanje vremena. Ako se nastavi trend online kupovine i velikih platformi koje će da dođu, preuzeće nam kompletno tržište. Mi nemamo neku budućnost”, ističe ona.
“Država mora da napravi sistem institucija koji će funkcionisati. Inspekcija mora da radi svoj posao, a ne da zatvara oči pred nezakonitim radnjama koje su vidljive na svakom koraku. Svoju ulogu treba da ispune i građani.
Nisu zapadne zemlje ništa pametnije od nas, samo žive u uređenom sistemu u kojem postoji tradicija poštovanja zakona i svijest da svi gube ukoliko se oni ne poštuju”, poručuje Stević.