U jednom naselju u Beogradu odigrao se prizor koji je mnogima uljepšao dan, ali i natjerao suze na oči. Stariji gospodin, penzioner, sam je odlučio da popravi oštećeni prilaz pješačkom prelazu, kako bi njegova supruga, koja se kreće u invalidskim kolicima, mogla sigurno i dostojanstveno preći ulicu.
Na tom mjestu rupe u asfaltu već dugo predstavljaju prepreku za kretanje. Umjesto da se žali ili čeka na gradske službe, on je uzeo stvar u svoje ruke – vreću cementa, vodu i lopaticu – i zakrpio trotoar.
Dok ona strpljivo čeka u kolicima, on pažljivo ravna svaki pokret lopatom. Jer to nije samo asfalt – to je pažnja, to je briga, to je ljubav pretočena u djelo.
Ovaj dirljiv čin desio se prije nekoliko dana u Beogradu, ali njegova poruka dopire mnogo dalje. Ne znamo njihova imena, ali znamo sve što treba znati: oni su primjer – tiha snaga svakodnevnog života.
Naklon do poda. Poštovanje. Divljenje.
Ovo nije samo popravka staze. Ovo je staza ljubavi.