Redakcija portala Klix.ba u posjedu je pisma ratnog zločinca Radovana Karadžića upućenog drugom ratnom zločincu Momčilu Krajišniku napisanog 10. februara davne 1998. godine.
Opširno pismo baca novo svjetlo na političke intrige i planove unutar tadašnjeg političkog establišmenta bh. entititeta RS.
Važno je napomenuti da je Karadžić pismo pisao iz bjekstva, skrivajući se vjerovatno u Srbiji, nakon što je Haški sud protiv njega 1995. godine podigao optužnicu za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.
Krajišnik je u tom periodu bio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda i protiv njega je optužnicu za ratne zločine Haški sud podigao 2000. godine.
U pismu, Karadžić otkriva svoje misli o trenutnom političkom stanju, kao i svoje kritike na račun današnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika.
Upravo taj dio pisma, koji se nalazi na samom kraju, tj. zaključku, posebno je zanimljiv jer u njemu Karadžić iskazuje veliko nepovjerenje prema Dodiku i naziva ga “bitangom”. Karadžić ističe Dodikovu navodnu prevaru i pokušaje da preuzme kontrolu nad ključnim sektorima, poput policije i rudnika. Također, Karadžić izražava potrebu za snažnijim otporom protiv Dodikovih političkih pokreta.
“On je zaista druga, odn. prva bitanga, a Dodik je druga. Treba ih sačekati na toj stvari, da hoće da nas preuzmu svojinski i da mute i udariti ih po nosu. Nema šta mu ne želim, jer je sve zaslužio. Gledam mu izraz lica i prepoznajem kad je htio nas da prevari kao levate, a kad ne može, onda mrzi i sveti se. Ali, ja znam da ima Boga, i da je na našoj strani”, napisao je Karadžić u pismu.
Ostatak pisma je ispunjen strategijama i opaskama o političkim igrama.
U pismu se spominje i potreba za osnivanjem državne banke te drugog televizijskog programa kao dijela strategije jačanja nacionalnih institucija. Karadžić naglašava važnost borbe protiv stranih utjecaja te zaštite nacionalnih resursa poput rudnika Ljubija.
Ironično je da je Karadžić pismo završio “optimističnim tonom i izrazom povjerenja u budućnost, ističući važnost nastavka političke aktivnosti uprkos izazovima”.
Ironija je da su obojica završili kao presuđeni ratni zločinci. Krajišnik je osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnih zločina, a preminuo je 2020. godine, sedam godina nakon što je pušten nakon odsluženja dvije trećine kazne.
Karadžić je osuđen na doživotnu robiju zbog ratnih zločina u BiH, a kaznu služi u u zatvoru na ostrvu Wight u Velikoj Britaniji.
