Na današnji dan prije tri godine napustio nas je Ivica Osim, istinska legenda FK Željezničar i bh. fudbala.
Preminuo je u 81. godini u austrijskom Grazu, gdje je i živio posljednjih godina.
Ivica Osim rođen je u Sarajevu 1941. godine. Odrastao je na Grbavici gdje je počeo da trenira fudbal, a za prvi tim Željezničara je zaigrao u sezoni 1959/60. Za Plave je nastupao 11 godina, odigrao 250 zvaničnih mečeva te postigao 75 golova.
Godine 1970. je otišao u Francusku i igrao je za Strasbourg, Sedan i Valenciennes.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 16 utakmica i dao osam golova. Bio je jedan od glavnih igrača u osvajanju drugog mjesta na EP 1968. godine. Kasnije je bio uspješan i kao selektor Jugoslavije.
Kao trener se proslavio na klupi Željezničara, a vodio je još Partizan, Panathinaikos, Sturm, JEF United, te na kraju karijere reprezentaciju Japana. Predvodeći austrijski Sturm ostvario je najveće uspjehe ovog kluba, a proglašen je i za njegovog najboljeg trenera u historiji.
U Japanu je za kratko vrijeme ostavio neizbrisiv trag i stekao je status legende. Japanci ga nikad nisu zaboravili, a 2016. godine na svečanoj ceremoniji od japanske vlade je u sklopu carskog nagađivanja dobio Orden izlazećeg sunca, nagradu koja se dodjeljuje za doprinos razvoja fudbala u Japanu i promociju međusobnog razumijevanja između Japana i Bosne i Hercegovine.
Japanci su o Štrausu s Grbavice pisali knjige, na njegovoj Grbavici navijači ga se sjete na svakom meču, a ulica koja vodi prema stadionu Grbavica dobila je naziv Bulevar Ivice Osima.
Godine 2011. FIFA ga je postavila na čelo Komiteta za normalizaciju Nogometnog saveza BiH i zajedno sa svojim timom spasio je bh. fudbal koji je bio suspendovan od FIFA- i UEFA-e.
Smatra se jednom od najvažnijih ličnosti u historiji bh. fudbala i njegov odlazak sigurno je nenadoknadiv gubitak kako za bh. fudbal, tako i za sve one koji su poznavali popularnog Švabu.
Nakon njegove smrti, sve utakmice u regionu počele su s minutom šutnje, a posebno priznanje odali su mu navijači Željezničara, Sturma, ali i brojni Japanci… I ove godine su ga se među prvima sjetili iz njegovog Jeff Uniteda.
[twitter]https://x.com/jef_united/status/1917707732670636505[/twitter]
Osim je dobio i statuu u Japanu, a na stadionu FK Željezničar je otkrivena spomen ploča u njegovo ime.
No, jedan Osimov potez ostat će zapamćen kod svih u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Osim je bio selektor Jugoslavije od 1986. do 1992., a ostavku je dao 23. maja 1992, samo tri sedmice prije početka Europskog prvenstva u Švedskoj na kojoj je Jugoslavija trebala igrati, ali je kasnije i njoj zabranjen nastup.
Osim je sazvao konferenciju za medije u Beogradu, a na njoj se emotivno, sa suzama, oprostio od reprezentacije koju nije mogao dalje voditi zbog napada na Sarajevo, odnosno Bosnu i Hercegovinu.
“Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar, da kaže čovjek: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem niti ću ići, ni u Firenzu ni u Švedsku. Sve što mogu napraviti, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, to je moja privatna gesta, a vi je možete protumačiti kako hoćete… To je neka moja osobna odluka, a ja neću govoriti radi čega i da objašnjavam, vi vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu napraviti za taj grad, bar da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se događa”, rekao je tada Osim.