U posljednjem intervjuu koji je Milorad Dodik dao za Glas Srpske, lider entiteta Republika Srpska iznio je niz tvrdnji, optužbi i prijetnji koje još jednom pokazuju njegovu već poznatu retoriku, usmjerenu protiv institucija Bosne i Hercegovine, te s izraženim stavovima o odnosima unutar i izvan zemlje. Intervju je obuhvatio širok spektar tema – od njegovih viđenja aktuelne političke krize, preko međunarodnih odnosa, do domaćih problema poput arbitražnih presuda i pravosudnih procesa.
Dodik je, kao i mnogo puta ranije, odgovornost za političke napetosti prebacio na bošnjačke lidere, tvrdeći da je Sarajevo centar političke zloupotrebe, dok je Sud BiH predstavio kao instrument jedne strane – muslimana. Prema njegovim riječima, taj sud ne predstavlja ni pravdu ni pravo, već je samo sredstvo pritiska na Republiku Srpsku.
U nastavku intervjua, Dodik se osvrnuo na međunarodnu podršku koju, kako tvrdi, RS navodno uživa. On je naveo da su u posljednjih nekoliko godina radikalne i nacionalističke stranke iz Evrope postale naklonjene njegovoj politici. Među njima je spomenuo:
- Slobodarsku partiju Austrije
- AfD u Njemačkoj
- Partiju Marine Le Pen u Francuskoj
- Stranku Matea Salvinija u Italiji
- Fides Viktora Orbana u Mađarskoj
Dodaje da sada, prema njegovim procjenama, između 140 i 150 zastupnika Evropskog parlamenta stoji na strani Republike Srpske, što prije deset godina, kako ističe, nije bilo ni zamislivo.
Dodik se takođe pohvalio dobrim odnosima sa Srbijom, Rusijom, Azerbejdžanom i Kinom, te izrazio nadu da će nova američka administracija, kojom je navodno naklonjena RS-u, promijeniti politiku prema Bosni i Hercegovini. Posebno je kritikovao dosadašnju ulogu američkog ambasadora Michaela Murphyja, optužujući ga da je radio na destabilizaciji zemlje.
Iako brojni povratnici u RS svakodnevno svjedoče prijetnjama i zastrašivanjima, Dodik tvrdi suprotno – da je situacija u entitetu bolja za povratnike nego u Federaciji BiH. On čak navodi da u RS-u ne postoje fizički ni verbalni napadi na Bošnjake, dok, prema njegovom viđenju, u FBiH vlada nesigurnost, napadi na vjerske objekte i nestanci ljudi. Poručio je građanima RS-a da budu spokojni i da vjeruju u ono što njegova vlast radi, ističući da će on lično snositi teret borbe, a ne narod.
U vezi s njegovim političkim angažmanom, Dodik naglašava da nije spreman žrtvovati Republiku Srpsku zarad lične udobnosti. Odbija prihvatiti presudu protiv sebe, jer bi time, kako kaže, “sahranio budućnost RS-a”. Spreman je, kako ističe, nastaviti političku borbu i kandidaturu, čak i ako mu Centralna izborna komisija BiH to zabrani. U tom slučaju, kaže, vladajuća koalicija će isturiti drugog kandidata, dok bi on mogao zauzeti funkciju premijera, što smatra još većim izazovom za svoje protivnike.
Dotakao se i već poznatog stava o pravosudnim institucijama BiH, tvrdeći da one ne djeluju u skladu s Ustavom, te da ih je potrebno redefinisati. Nije protiv postojanja tih institucija, ali zahtijeva da se njihove nadležnosti precizno definišu i da ne funkcionišu po, kako tvrdi, dvostrukim standardima.
Dodik se potom osvrnuo i na finansijske gubitke koje je RS doživjela zbog arbitražnih presuda, među kojima je posebno naglasio slučajeve Viaduct, Ugljevik i RiTE Gacko. U vezi s Viaductom, naglašava da koncesiju nije dodijelila njegova vlast, već prethodna administracija SDS-a i PDP-a. Tvrdi da je odluka o arbitraži donesena iz političkih motiva i da RS nije imala mogućnost da se brani jer BiH kao država nije pokazala volju da zaštiti interese entiteta.
Ponuđeno je, prema njegovim riječima, poravnanje, ali ono je odbijeno, što je dovelo do velikih finansijskih gubitaka. Ističe da se na zajedničkim računima nalazi 300 miliona KM koji pripadaju RS-u, te predlaže da se iz tih sredstava pokriju dugovanja, kako bi se izbjegli dodatni gubici zbog inflacije.
Govoreći o slučaju TE Ugljevik, Dodik podsjeća da je Slovenija uspjela tužiti RS pred međunarodnim sudom, dok BiH u slučaju Viaduct preuzima odgovornost na sebe. Što se tiče RiTE Gacko, tvrdi da Hrvatska pokušava ostvariti prava, ali da RS ima protivmjere, poput neriješenog pitanja hidroelektrane Plat.
Na kraju, Dodik se osvrće i na svoj poziv zaposlenima u državnim institucijama da napuste te pozicije i pređu u entitetske strukture. Priznaje da nije naišao na odaziv koji je očekivao, izražavajući razočaranje što određeni Srbi i dalje, kako kaže, rade za Sarajevo, a protiv RS-a. Ističe da su mnogi, ipak, pošli za višim platama, iako, prema njegovim riječima, sada imaju manje plate nego pripadnici entitetske policije.
Kroz čitav intervju, Dodik nastoji stvoriti narativ u kojem je RS žrtva unutrašnjih i vanjskih zavjera, dok sebe pozicionira kao glavnog branitelja njenih interesa. Retorika kojom se služi, iako poznata i ponavljana, i dalje izaziva zabrinutost u političkim i pravnim krugovima, s obzirom na njeno potencijalno destabilizirajuće djelovanje po čitavu zemlju.