Za malo šumadijsko selo Parcani kod Ralje, april 2001. godine predstavlja pravo mračno poglavlje. Petnaestogodišnja djevojčica, Dušica Ilić, pronađena je mrtva pod brutalnim okolnostima, a istraga njenog ubistva dovela je do hapšenja i, kasnije, prve maksimalne kazne od 40 godina zatvora u Srbiji za višestrukog ubicu i silovatelja Gorana Ilića.
U periodu koji jedva da premašuje deset dana, idilična slika seoskog mira razbijena je u paramparčad slijedom događaja koji prevazilaze i najgore noćne more.
Dušica Ilić: Prekinuta mladost na putu kući
Priča o Dušici Ilić priča je o tragično prekinutoj mladosti i nezamislivoj svireposti. Ova petnaestogodišnjakinja, učenica prve godine Srednje frizerske škole u Beogradu, opisana od svih kao “anđeo” i “najbolje dijete u selu“, svakodnevno je savladavala rutu od Beograda do Ralje autobusom, a zatim pješačila četiri kilometra neosvetljenim putem do svoje kuće u Parcanima. Taj put postao je njena Golgota 4. aprila 2001. godine.
Njen komšija, Goran Ilić, čovjek čija je prošlost bila ispisana krvlju i zločinima, tog dana ju je čekao sakriven u žbunju pored puta, poput predatora, vrebao je trenutak i kada je Dušica naišla, napao ju je. Borila se za život, o čemu svedoči i sat koji mu je verovatno strgla sa ruke, a koji je on sutradan bezuspješno tražio na mjestu zločina.
Međutim, bila je nemoćna protiv njegove sirove snage i monstruozne namjere, ubio ju je udarajući je kamenom u glavu. Kao da sam čin oduzimanja nevinog života nije bio dovoljan, Ilić je, kako je kasnije nedvosmisleno utvrđeno, silovao njeno beživotno tijelo prije nego što ga je odbacio u kanal pored puta. Otišao je kući, oprao tragove svoje monstruoznosti, hladan i proračunat.
Porodica je odmah shvatila da nešto nije u redu. Nestanak je prijavljen, ali su, prema gorkim svjedočenjima Dušičine tetke Gordane koja ju je odnegovala, naišli na zid birokratije i nerazumevanja. Rečeno im je da čekaju sedam dana pre podnošenja prijave, da bi tek na insistiranje, kada je shvaćeno da je reč o maloletnici, prijava bila uzeta.
Potraga je trajala mučnih, beskrajnih 11 dana, a onda, na sam dan Uskrsa, 15. aprila, na najradosniji hrišćanski praznik, stigla je najstrašnija moguća vest. Telo nesrećne devojčice, skriveno u priobalnom rastinju, otkrili su psi lutalice.
Goran Ilić: Anatomija zla – od popravnog doma do trostrukog ubice
Hapšenje Gorana Ilića usledilo je brzo nakon pronalaska tela, 19. aprila. Klupko njegove prošlosti počelo je da se odmotava, otkrivajući zastrašujući portret čoveka koji je, činilo se, živeo da bi nanosio zlo. Njegov kriminalni put počeo je još u maloletničkim danima, serijom krađa i razbojništava zbog kojih je poslat u Vaspitno-popravni dom u Kruševcu.
Prvi zaista monstruozni zločin počinio je tokom dopusta iz doma, 19. septembra 1984. godine. Na izletištu Šuplja Stena na Avali, ubio je Zoru Radojčić (35), majku dvoje maloletne dece, ali, nije se zaustavio na ubistvu. Silovao ju je, zatim se, prema rekonstrukciji, udaljio, prošetao, da bi se potom vratio i još jednom izvršio gnusni čin silovanja nad njenim mrtvim telom.
Za ovaj zločin, koji je uključivao ubistvo, pljačku i dvostruko silovanje mrtve žene, Okružni sud u Beogradu osudio ga je na 14.5 godina zatvora. Vrhovni sud je kaznu neznatno povećao na 15 godina. U to vreme, iako je formalno postojala smrtna kazna, ona mu nije izrečena, a 15 godina je bio zakonski maksimum za samo krivično delo ubistva koje mu je stavljeno na teret, uprkos brutalnosti i pratećim delima.