Kraj decembra donio je spektakularan epilog jednog od najvećih sigurnosnih skandala u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine – hapšenje ministra sigurnosti BiH, Nenada Nešića.
Optužben za brojna krivična djela, Nešićev pad otkriva duboke pukotine u sigurnosnom aparatu države, ali i politike, ali i polititičkim igrama koje su mu omogućile ulazak u jednu od najosjetljivijih pozicija u državi.
Sigurnosne provjere: Farsa ili formalnost?
Prema zakonskim procedurama, nijedna osoba ne može biti imenovana za ministra sigurnosti BiH bez prolaska kroz sigurnosne provjere. Državna agencija za istragu i zaštitu (SIPA) dala je zeleno svjetlo za Nešića u januaru 2023. godine, čime je otvoren put za njegovo imenovanje. Međutim, provjere koje obavlja Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) – ključna institucija zadužena za izdavanje dozvola za pristup povjerljivim i tajnim podacima – ostale su nedovršene.
Zašto? Odgovor na ovo pitanje otkriva zastrašujuću realnost: OSA nikada nije dala saglasnost za Nešića zbog ozbiljnih sumnji na povezanost s organiziranim kriminalom, koje su kasnije potvrđene kompromitirajućim prepiskama na Sky aplikaciji. Ipak, SIPA je, uprkos svemu, osigurala prolaz za političkog miljenika.
Kako funkcionira sigurnosna provjera?
Prema Zakonu o OSA-i i Pravilniku iz 2013. godine, sigurnosne provjere uključuju:
Prikupljanje podataka iz službenih evidencija policije, tužilaštava, sudova i drugih relevantnih institucija.
Neposredan uvid u finansijske tokove i imovinsko stanje.
Razgovore s provjeravanim osobama i njihovim kontaktima.
Analizu mogućih sigurnosnih prijetnji, poput ratnih zločina, organiziranog kriminala i nelojalnosti prema državi.
Ipak, praksa pokazuje da su ove provjere često puka formalnost kada politički interesi preuzmu primat nad sigurnosnim standardima.
Nešićev “pristup” tajnim podacima: Sigurnosna farma ili nacionalna prijetnja?
Unatoč tome što nikada nije prošao provjere OSA-e, Nešić se hvalio svojim pristupom tajnim podacima. Na konferenciji za medije u oktobru 2023. godine, drsko je izjavio kako nema vremena za sigurnosne provjere, naglasivši da bi ih mogao “bojkotirati” ako bude isprovociran.
„Ako me iznervirate, neću ga nikad ispuniti. I šta ćemo onda?“ rekao je tada, pokazujući šokantnu razinu arogancije i nepoštovanja prema institucijama države.
Uzimajući u obzir da je sada u pritvoru zbog ozbiljnih sumnji na kriminal, postavlja se pitanje kako je Nešić uopće mogao obavljati funkciju koja zahtijeva visoke standarde sigurnosne provjere. Ako je bio u posjedu tajnih podataka bez odobrenja OSA-e, radi se o sigurnosnom skandalu bez presedana.
Dokumenti koji su isplivali iz Sky aplikacije razotkrili su Nešićeve veze s organiziranim kriminalom. OSA je, prema svim dostupnim podacima, imala saznanja o njegovim kriminalnim aktivnostima, ali nije imala ovlasti da zaustavi politički proces koji ga je doveo na poziciju ministra sigurnosti.
Politička trgovina: Ministarstvo sigurnosti kao plijen
Nešićev uspon nije iznimka, već pravilo u političkom sistemu BiH. Pozicije na državnom nivou često se dijele kao dio postizborne trgovine, bez obzira na kompetencije ili sigurnosne rizike. Njegovo hapšenje trebala bi biti prekretnica za preispitivanje načina imenovanja ključnih zvaničnika.
Nenad Nešić nije samo individualni skandal; on je simptom sistemske bolesti. Hapšenje ministra sigurnosti zbog sumnji na kriminal trebala bi biti crvena zastava za BiH, signal da je sigurnosni aparat kompromitiran do srži. Umjesto ministra koji predstavlja prijetnju, država mora osigurati vođstvo koje će štititi njene interese, a ne ugrožavati ih.
Ovaj skandal, ako se pravilno adresira, može biti prilika za BiH da povrati povjerenje građana u svoje institucije. Ako se ne adresira, postat će još jedan u nizu primjera urušavanja državnih struktura u korist političkih i kriminalnih interesa.
