Na ročištu koje je održano pred vijećem Kantonalnog suda Sarajevo Tužilaštvo i porodice doktorica Azre Spahić i Alme Suljić iznijele su emotivne završne riječi u predmetu koji se vodi protiv Armina Berberovića, optuženog da je bezobzirnom vožnjom, bez položenog vozačkog ispita i pod utjecajem alkohola i droge, 23. maja 2023. godine na Marindvoru, vozilom usmrtio doktorice Azru Spahić i Almu Suljić.
Završnim riječima optužbe i odbrane suđenje je završeno, a izricanje presude je zakazano za 30. decembar.
Uništeni životi
– Tužilaštvo zahtijeva da donesete pravednu presudu, da izreknete najstrožiju kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. To je jedina kazna kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja i minimun pravde za mlade djevojke i njihove porodice, a kako bi Armin Berberović adekvatno odgovarao za svoje postupke, da tako više nijedan roditelj ne bi oplakivao svoje dijete, a posebno kako bi se prevenirale smrti neke druge Azre Spahić, Alme Suljić, Edite Malkoč i Selme Agić, čije živote danas uzimaju bezobzirni vozači kakav je Armin Berberović – pročitala je tužiteljica Alma Džinović u završnoj riječi koju je pripremila postupajuća tužiteljica Iva Kurilić.
Aida Spahić i Adela Suljić, majke nastradalih Azre i Alme, smogle su snage da iznesu završne riječi. Dok su govorile o svojim kćerkama, koje ništa više ne može vartiti, kao i o uništenim životima njihovih porodica, svi prisutni u sudnici su plakali zajedno s njima. Pokazivale su fotografije svojih kćerki iz prijašnjih sretnih dana, kao fotografije na dan kada su
– Nijemo posmatrajući tok postupka bez prava da išta kažem, priželjkivala sam ovaj trenutak, znam da neću moći reći sve što mi je na srcu ali se nadam da ću smoći snage reći najvažnije. Pošto moja Azra više ne može da govori, ovo će biti i njen glas. Jer Azra, kao i Alma, Faris, Edita, Selma i ostali, ne smije biti samo ime na papiru, statistički broj, još jedna žrtva u sudskom predmetu, oštećeni – navela je na početku Aida Spahić, govoreći o svojoj kćerki, njenim školskim danima, završetku studija medicine.
– Pošto smo u postupku puno slušali o ubici, mislim da je fer da se nešto kaže i o Azri. Iako bih mjesecima mogla pričati o njoj,
Pokušat ću u najkraćim crtama opisati kakva je bila. Azra je bila izuzetna mlada djevojka, čije su osobine i dostignuća nadilazili njen kratak život. Bila je svjetlo i nada ovog društva. Rođena je nakon rata, kao dijete ljubavi i nade. Bila je centar našeg svijeta, naša maza, naše sve. Dijete koje je unosilo vedrinu gdje god bi se pojavilo. Njena dobrodušnost i osmijeh činili su je posebnom.Bila je nevjerovatno talentirana i kreativna, nikad joj nije bilo dosadno. Uvijek je u svemu bila među najboljima pa je i Medicinski fakultet upisala kao peta na listi za prijemni ispit. Voljela je da uči, istražuje, pa je unaprijed spremala ispite i uvijek je bila korak ispred svih. Rado i nesebično je pomagala svojim kolegama. Tek sad saznajemo u kojoj mjeri je to radila i koliko su kolege/studenti zahvalni zbog toga. Maštala je da otkrije nešto novo u medicini, pa je voljela čitati i pisati o novostima u medicini- navela je Aida Spahić
Azra se bavila studentskim aktivizmom, volontirala, crtala, pisala naučne radove, učestvovala u humanitarnim akcijama, borila se za prava slabijih, nemoćnih. U toku pandemije koronavirusa željela je da da svoj doprinos i pomogne, pa je volontirala prvo u KB u Bihaću, a zatim u Općoj bolnici Sarajevo, gdje je ostala skoro dvije godine, da bi na kraju zasnovala radni odnos u Domu zdravlja u Sarajevu, te, kako je navela Aida Spahić, potpuno sretna i ostvarena proživjela samo četiri mjeseca.
– Ubijena je 11 dana prije svog 25. rođendana. Tebi, ubico moje kćerke, ne želim smrt, želim ti dug i težak život, ispunjen bolom i patnjom, koje osjećamo i mi, Azrina porodica i prijatelji. Želim da te svakodnevno proganjaju slike onog što si uradio. Ne bih ovako govorila da si pokazao makar trun empatije i sažaljenja zbog onog što si učinio. Do samog kraja sam se nadala da će iz tebe izići nešto ljudsko. Da osjetim sažaljenje prema tebi. Ali ne. Niti u jednom trenutku nisi uzdahnuo, zaplakao, tužno pogledao, rastužio se, uhvatio se za glavu, napravio bilo kakav gest kojim bi pokazao kajanje i žal koji pokazuju ljudi koji se iskreno kaju – navela je Azra Spahić i dodala:
– Imao si priliku na ročištu za izjašnjenje krivnje reći da si kriv te nas time poštedjeti dokaznog postupka i odugovlačenja. Ali ne. Ti si se opredijelio za to da nas dodatno mučiš, dirajući živu ranu, tjerajući nas da prolazimo kroz sve užase te kobne večeri, da osjetimo svaku ranu i bol naše ubijene djece. Htio si da saznam kako joj je žica kišobrana probola lice, kako je letjela zrakom od udara, koliko je iskrvarila, gdje tačno su bili udarci i modrice… I sve drugo što se saznalo tokom suđenja. Znaš li ti da sam poslije svakog ročišta bukvalno osjećala njenu bol, njen strah kad si je udario. I pitam se i danas šta je zadnje pomislila, jel znala, jel je puno boljelo.
Ona je izrazila nadu da će Berberoviću biti izrečena najteža propisana zatvorska kazna, iako je, kako je navela, „i ona preblaga za zločin koji je počinio“.
Azra je , kako je navela njena majka Aida Spahić u poslu bila jako ozbiljna, odgovorna i posvećena te davala svoj maksimum, a privatno je bila jako vesela. Njen život bio je posvećen tome da pomaže drugima – svakom pacijentu, svakom studentu, svakom kome je trebalo. Iako je radila danonoćno, uvijek je pronalazila vremena za druge. Ostavila je neizbrisiv trag na sve koji su je poznavali.
– A onda je, u trenutku sve to uništeno. Na pješačkom prijelazu, mjestu gdje je trebala biti sigurna, ubijena je. Kažem ubijena jer ovo jeste ubistvo. Svjesno je vozio brzo i opasno, bez položenog vozačkog ispita, pod dejstvom alkohla i droga. Zato ovo nije bio nesretan slučaj. Ovo je bila kombinacija neopisive neodgovornosti i bahatosti osobe koje ne poštuje ni zakon ni ljudski život- navela je Aida Spahić.
Nema radosti
Adela Suljić, majka Alme Suljić, istakla je da današnji dan tačno prije godinu i po prestalo da kuca srce njenje kćerke Alme, koja je naknadno podlegla u bolnici. Govoreći o svojoj kćerki, Adela je naglasila da je Alma još kao djevojčica voljela čitati knjige, među najboljima s čistom peticom završavala osnovnu i srednju školu, te da je, ipak, njena najveća ljubav bila medicina i pomaganje drugima.
-Već u osnovnoj školi sam joj kupovala enciklopedije, faktopedije. Tečno je pričala engleski i njemački jezik. Konstantno je učila , trudila se da da najbolje od sebe pacijentima, nauci i društvu, kroz svoj društveno koristan rad, kroz razne projekte. Alma je bila osjećajna, sažaljiva, stavljala je druge ispred sebe i svojih potreba. Imala je veliko srce i iskrenu dušu. Bila je podrška prijateljima koji će je pamtiti po njenoj vedrini, osmijehu i empatiji. Voljela je život, životinje, posebno mace, voljela je brata i sestru. Nas roditelje i porodicu. Voljela je svog Emina-ljubav svog života. Zadnjih sedam godina njenog života bio joj je centar svijeta, njena ljubav, podrška i oslonac. Imali su zajedničke planove o porodici, djeci, specijalizaciji. Samo dva dana prije nego što je pregažena birali su namještaj za svoj novi dom-navela je kroz suze Adela Suljić.
Almina majka pričala je o tenisicama koje njen 16-godišnji sin nikada nije obukao, a koje mu je na rođendan 22. maja 2023. godine poslala njegova sestra Alma. Dječak se zarekao da će ih obući „kada se seka oporavi“, ali nikada ih nije obukao.
– Edina i Alma su imale posebnu sestrinsku vezu, stalno su se dopisivale, povjeravale jedna drugoj. Edina je izgubila svog savjetnika, podršku i najboljeg prijatelja navela je Adela i dodala:
– A moj Edo i ja od tog dana živimo, a nismo živi. U našoj kući više nema radosti i sreće. Od sretne postali smo nesretna porodica. Najgore je za rođendane, bajrame i praznike – kazala je kroz suze Adela Suljić, navodeći da je njena kćerka sa svojim suprugom 30. maja uplatila putovanje u Beč u koji Alma nikad nije otišla. To je trebao biti prvi Almin godišnji odmor.
Adela Suljić je istakla da niko od Berberovićeve porodice nije nikom od njih izrazio saučešće, te da ne vjeruje ni Arminovom pokajanju koje je došlo tek nakon godinu i po. Navela je da smatra odgovornom i njegovu porodicu jer su ga „ podsticali da vozi iako nije imao položen vozački“.
– Kad kažu da vrijeme liječi sve , nije istina. Moje Alme mi svaki dan sve više fali. Boli što je nema, boli sve ono što je trebalo biti, bole prekinuti snovi i neostvarene želje, a Alma je mogla biti puno toga. A nije , jer je neko sebi uzeo za pravo da sjedne za volan iako nikad nije položio vozački i ne bi smio voziti. Nije jer je neko nadrogiran i opijen stisnuo gas i jurio ulicama. Nije jer ju je neko divljački pregazio automobilom na pješačkom prijelazu, nagazio na gas. To je bila bahata i obijesna vožnja.
Adela Suljić je na kraju navela:
– Našu Almu ne možemo vratititi, ali možemo poslati poruku da ovakvi postupci moraju biti adekvatno kažnjeni. Moramo raditi na tome da se kazne za bahatu i obijesnu vožnju, bez vozačke, pod utjecajem alkohola i droge, uduplaju. A nama roditeljima ostaje da se nadamo da ćemo se s našom Almom sresti na nekom ljepšem i pravednijem svijetu – navela je Adela Suljić.
Borila se 28 dana
– Znate li kako je gledati kako vam dijete i sestra na vaše oči umire. A borila se kao lavica 28 dana. Ali nije imala nikakve šanse. To smo kasnije saznali, jer su povrede bile strašne.
Znate li kako je za svoje dijete organizirati dženazu, birati mjesto ukopa, rezervisati mjesto pored nje. Znate li kako je ocu bilo spustiti kćer u mezar, bratu spustiti sestru, Eminu spustiti suprugu u mezar. Ne znate i nadam se da nikada nećete saznati – navela je u emotivnom svjedočenju Adela Suljić.
Mislila sam da se to ne može nama desiti
– Mislila sam da se to meni, nama nikada ne može dogoditi. Tako vjerujem da misli i većina vas. Bili smo porodica posvećena svojoj djeci, odgoju, školovanju. Prosječna i sasvim obična porodica, koja je sve što radi radila za svoju djecu. Ako nismo učinili dobro djelo, loše nismo sigurno. I da doživimo ovo.
Zamislite! Zbog čega, zbog koga? Zbog osobe koja je sušta suprotnost svemu što je Azra bila. Zbog ubice koji je mislio ( I dalje misli) da zna voziti iako je dva puta pao testove na polaganju vozačkog ispita- navela je Aida Spahić.
Porodice nastradalih doktorica izašle su iz sudnice jer nisu željele prisustvovati završnoj riječi odbrane i optuženog.
